MediaSfera
Piše: Saša Edi Đorđević
Foto: Nenad Bocko Živanović
Kako se dani i meseci nižu, tako mi je sve više muka od onoga što nazivamo civilizacijom. Savremeni svet je obično ništavilo. Tehnički nikada bolji, moralno nikada niži, duhovno nikada prazniji.
Današnji čovek, pored sveg znanja koje mu je dostupno u obrazovnim institucijama, bibliotekama, medijima, na internetu, pored fizičkih i elektronskih putovanja po čitavoj planeti i susretanja sa raznim sistemima, narodima i pojedincima, vidi i zna o sebi, svojim bližnjima i životu manje nego ikada pre. Jer, ljudskom biću, slaboj, često priglupoj i skoro uvek pohlepnoj živuljki, podmetnuli su materijalno kao najbitnije.
Iznos na računu, debljina novčanika, vile, firme, vozila, bahat život po egzotičnim destinacijama, ludovanje po klubovima i slična civilizacijska dostignuća zamenili su bliskost i ljubav. Slike na društvenim mrežama sijaju lažnim sjajem, nema sreće iza nameštenih osmeha. Društvo prepuno neistine, sujete, egoizma, licemerja, društvo koje posrće pod teretom kriminala, droge i raznovrsne prostitucije, društvo koje ne čini ništa da odbrani ni sebe ni druge pred najezdom zla, takvo društvo nezadrživo klizi niz brdo sopstvene bezvrednosti ka konačnoj propasti.
Dopustio je hodač na dve noge da ga slude i pretvore u trkača za novcem i stvarima koje njime mogu da se kupe. Zaboravio je da su najvrednije one druge, koje nemaju nikakve veze sa bogatstvom ili siromaštvom: iskren osmeh i pogled, držanje za ruke, zagrljaj, poljubac u čelo… Porodična sloga i briga. Prijateljska podrška. Ljubav, nežnost i pažnja. Ne koštaju ništa. Može da ih pruža beskonačno, ali ne čini to. Zato što je poverovao da je važno samo ono što se iskazuje brojevima.
Umoran od svakodnevne borbe za više novca, zatvoren u svoj mali, sebičan svet, nezainteresovan za ljude od kojih nema koristi, propušta suštinu ovozemaljskog bitisanja i lepotu davanja. Deljenja radosti. Deljenja osećanja.
Čoveka koji se ne bori da svet učini boljim mestom, već pristaje da mirno gleda kako sve propada, ne očekuje ništa dobro.
Toliko za ovaj put. Do sledeće prilike, svako dobro!
Saša Edi Đorđević
Rođen je na Božić 1969. godine, u Smederevu, gde živi i radi. Otac je jedne divne Sare. Diplomirani je oficir policije, po činu potpukovnik. Autor je pet romana (Janičar, Ustanik, Četnik, Doktor, Umetnik i Četnik), filmskog scenarija Leptir i pozorišne duodrame Ustanik te koautor dve pripovetke (Golubica i Leptir) i filmskog scenarija Majka. Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Republike Srpske. Pevač je, basista, tekstopisac i kompozitor rok benda Patrias, koji je objavio dva albuma (Put i Imperator). Kao kaskader i glumac je učestvovao u snimanju mnogih domaćih i stranih kinematografskih ostvarenja.
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar