ŠKURIN

ŠKURIN: Prova

MediaSfera

 

 

Tekst: Ksenija Matović

Foto: Ksenija Matović

 

 

Bura je   listala prekjučerašnju štampu.

Škrto jesenje sunce, ubilo je oko na agavama.

Mora su  umirala na ramenima plivačice i kljunovima igljuna.

Cinema Paradiso, više nije radio na otvorenom.

 




Sa   Dizdarice su, na  dva paraglajdera, uzletili šjor Luka, šjor Koko, šjor Vinko i  šinjorina Taše, prima instruktore preleta naše komunitade.

Kravetina je namislila da je Ana Pavlova, pa je ko luda grantala iznad Kuta.

Ma revala  odsreće.

Za nevjerovat.

Tri  su asa  letila na jednome,  jer oti novi  klub “Kalibri” kojeg je mlada lokalna uprava osnovala lani, u tipu eskadrila under construction, nije ima više letilica,  a i zbog toga, što su ka nestranački profesionalci, u tipu pero laki špag, radili uOpštinu na ugovor o nedjelu, pa ih je gradonačelnik, na nagovor diretora Turističke organizacije, posla da animiraju ruske popove da činodejstvuju u tipu   zrak – zemlja i na takav način  produže postsezonu.

Provno su bacali ordenje, ikone, svetu vodicu i falca Pirelijev novogodišnji kalendar  za 2019.godinu, na kojem je  u dobrotvorne svrhe,  nudi – naturale, bio lentravan puni sastav  Sekretarijata za urbanizam i prostorno planiranje  i Sekretarijata za komunalne djelatnosti, ekologiju i energetsku efikasnost.

 

Provno isplovljanje na vesla

 

Istovremeno, sa seka naBoku, poletilo je pet dvolitarki kokAkole, šest Apatinskog piva, baksa nikiščkoga “Od tri do 1001 monade“ i  četiri plastične kese.

Kurenat ih je ponio naŽvinje.

U jednoj kesi je bila pomidora.

Šinjorina Taše ju je htjela dovatit i pojes, jer je vazda bila gladna.

Preteka je galeb muktaš s Gomile.

Kapelnica je čizmom davala takt, u tempu presto animato.

Toga posljednjega dana septembra, iako provno, sve je letilo vivo i allegro.

 

 

More je bilo ladno, ma isto si se još moga zaletit doRogova.

Furešti su dobili libero.

Za svaki slučaj,  šjor Obrad Orbison i ja, smo branili prvu liniju fronte i kuražili šjor Vula.

Ima je  provno isplovljanje na vesla.

Manuvar mu je nekako vazda iša u kontru.

Mišn imposibl.

A dobro….. bio je u  fete.

“ Abort, abort”, drečio je šjor Obrad s košćele.

Ma i ja sam Vam isto  tako neku noć navigala do doma.

Što ima veze.

 

Mora su umirala na ramenima plivačice

 

Američki kruzer je uplovio u zeleničke tihe vale.

Provno.

Na buru.

I prije 10 dana je tako prova lenger i putnike.

Lenger je bio picikato, ma putnike nije ima ko preveslat.

Sad je bilo drukče, jer su domestiko prežali.

15.000 stalno zaposlenih u lokalnu  upravu se popelo na palubu, dok se 12.000 njih, što su bili na ugovor, provalo popet nabrod palamarima izmora, u najboljem maniru  somalijskih pirata.

Inkoletani, napiturani, ondulirani, pomeli su buru.

„Drama na moru!“… izvještavali su s prvoga vala đurnalisti KuriRjere de la Adriatiko, najčitanijega  medija mladolokalne uprave.

Stvar je izvukla viceprezidentica komunitade, a da je imala, jes.

Viceprezdente se povuka ka pizda, jer ga je prije toga odlikova šezdesetogodišnji heroj Crvene armije SSSR-a, koji je ka embrion u najavi, za vrijeme Drugoga svejtskoga rata, juriša na  tenkove Vermahta, pa ko fol nije htio iz dišpeta dat guze Amerima.

“Skužajte kapitano, eko Vam una modest prezenca, from  deep of my fundament“, kazala je vice prezidentica.

„Thank you Ma’am“, puka je kogo, ka iz topa.

 

Američki kruzer je uplovio u zeleničke tihe vale

 

U kafeu “Nostađija”, šjor Pero Kokot je sparićavo  Musolini.

Radio Slobodna Evropa je davno izgubio frekvenciju.

Na 33 obrtaja điralo je “Cuore matto”

Plesalo se ispred Doma armije.

Mirisao je roštilj šjor Murata.

Šjor Tom je reka umale, da ne jeden gomna provno, jer  La Vita e bella.




Dodaj komentar

Click here to post a comment

Pesme koje se šapuću u bradu

Pesme koje se pričaju oko vatre

Vodovodska 187 L

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .