MediaSfera
Piše: Saša Edi Đorđević
Foto: Nenad Bocko Živanović
Od kada znam za sebe, prvi kanal beogradske televizije je bio moj osnovni i svakodnevni izvor informisanja, naročito od kada je počeo da emituje jutarnji program. To mi je bila neka vrsta audio-vizuelnih novina, slušao sam i delimično gledao emisiju dok sam se spremao za dnevne obaveze.
Tako je bilo decenijama. Čak i u doba poslednje komunističke vrhuške u Srbiji, servisni deo jutarnjeg programa je predstavljao moj početak dana. Vremenska prognoza, stanje u saobraćaju, sportske vesti i – eto me spremnog za novi dan. Komunizam se, kao, završio, došla je demokratija, a moje navike su ostale iste. Sve do pre par meseci.
A onda je počela komedija. Crna da crnja ne može da bude. Opravdavanje nepočinstava vlasti i svakodnevno omogućavanje nenadležnom da nas kao zmija žabu davi svojim glupostima, kuknjavom, pretnjama, objašnjenjima neobjašnjivog, lažnim obećanjima i čime sve ne. Činilo se, doduše, u retkim trenucima, da se nacionalni servis, Radio televizija Srbije, naše pravo da znamo sve, dovodi u red i pokušava da napravi neki balans između suprotstavljenih strana našeg nesrećnog društva.
Trajalo je to lažno i mlitavo balansiranje negde do najvećeg protesta građana Srbije u istoriji, do 15. marta, dana kada smo bili najbliže građanskom ratu još od 1941. godine. Ni u vreme mnogih demonstracija protiv vlasti Slobodana Miloševića, ni 5. oktobra 2000. nismo bili bliže mogućnosti da se nepovratno zakrvimo. Razloge ne treba da objašnjavam, niti scenario koji nam se toga dana nadvio nad glavom. Katastrofa je izbegnuta samo zahvaljujući prisebnosti studenata i najvećeg dela policije.
Od tada do pre nekoliko dana, nacionalna televizija, koju duplo plaćamo – putem takse na električna brojila i računa za usluge kablovskih i satelitskih operatera, nemilosrdno nas je bombardovala režimskom propagandom i najavama represije, ispirala nam mozak i stvarala strah kod slobodnomislećih ljudi. Bogato plaćena lica sa malog ekrana zasipala su nas, oprostite, sranjima, bez mere i obzira. Lično, počeo sam da osećam fizičku mučninu od pojave nekih voditelja i njihovih gostiju.
Konačno, narodu je prekipelo zaluđivanje i eno danonoćne blokade studija fabrike laži. Pokrenuli su je, gle čuda, studenti, a prihvatilo mnoštvo drugih. Programska šema je slupana u sudaru sa ljutnjom potlačenih, uvređenih, zaobiđenih. Vlast je poslala policiju da odradi svoje, ali izgleda da to nije išlo kako je zamišljeno. Dan po dan, program je postajao sve siromašniji. Večeras, na Veliki petak, čini mi se prvi put otkad ja pamtim, nije emitovan Dnevnik 2, glavna informativna emisija, ali i najbolje mesto za plasiranje koještarija. E, vala, neka ga nije bilo!
No, i u okrnjenom izdanju, kratkim vestima, našlo se mesta da glasnogovornik režima izrekne što je naumio i da nam pokvari još jedan dan, još jedan praznik. Kao da mu nije dosta što nam je svojom nazovi novom Vladom pokvario ko zna koliko narednih dana. Verovatno i meseci. Nadam se ne i godina. Nastavlja se kupovina vremena i sprdnja sa narodnom voljom, ne onom nakaradno utvrđenom na prethodnim izborima, već stvarnom, aktuelnom, koja se svakodnevno pokazuje na ulicama širom zemlje već pet i po meseci.
Taman koliko je nikakav rad RTS-a, toliko je nikakav i sastav najviše institucije izvršne vlasti, izabrane protekle nedelje u otužnom državnom parlamentu. Premijer i ministri, baš kao u prethodnim slučajevima, tek su slabi glumci u loše režiranoj komediji. Biće to još jedna Vlada koja neće da vlada, jer u zemlji u kojoj usled klimatskih promena duva severnokorejski vetar, vladar može biti samo jedan. Očekujmo, dakle, od Vlade samo da nastavi da krade.
Toliko za ovaj put. Do sledeće prilike, svako dobro!
Saša Edi Đorđević
Rođen je na Božić 1969. godine, u Smederevu, gde živi i radi. Otac je jedne divne Sare. Diplomirani je oficir policije, po činu potpukovnik. Autor je pet romana (Janičar, Ustanik, Četnik, Doktor i Umetnik), filmskog scenarija Leptir i pozorišne duodrame Ustanik te koautor dve pripovetke (Golubica i Leptir) i filmskog scenarija Majka. Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Republike Srpske. Pevač je, basista, tekstopisac i kompozitor rok benda Patrias, koji je objavio dva albuma (Put i Imperator). Kao kaskader i glumac je učestvovao u snimanju mnogih domaćih i stranih kinematografskih ostvarenja.
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar