MediaSfera
Piše: Milica Ašćerić
Foto: Đorđe Kojadinović i priatna arhiva
Pošto sam nedavno sasvim slučajno srela Konstraktu, našu umetnicu i ovogodišnju Beovizijsku pobednicu u TC Galerija Beograd na pretpremijeri serije „Kuća zmaja” odlučila sam da ovu kolumnu posvetim njoj. Svakog čuda tri dana dosta, kažu ljudi mada, iskreno, volela bih da ovo čudo od žene traje mnogo duže na javnoj sceni jer pored konceptualne umetnosti i sjajne muzike može da ponudi dosta toga lepog, pametnog i korisnog.
Ova kolumna, zapravo, je zaključak mog ispitnog rada iz predmeta Retorika u elektronksim medijima kod Prof. dr Dobrivoja Stanojevića, na temu Stilsko-retorička analiza TV emisije „Kulturni dnevnik” na RTS-u, gost: Ana Đurić – Konstrakta, smer MAS Komunikologija (FPN). U ovom radu urađena je stilsko-retorička analiza kulturno-informativne emisije „Kulturni dnevnik”, na RTS-u, emitovane 18. marta 2022. u kojoj je gošća bila umetnica i ovogodišnja pobednica „Beovizije 2022”, Ana Đurić – Konstrakta.
Ova analiza rađena je na dva načina: prvi predstavlja opšti uvid u emisiju i utisak koji ostavlja na prvo gledanje i on je pozitivan, dok se drugi deo odnosi na dublju analizu što podrazumeva pažljivo i detaljno tumačenje verbalne i neverbalne komunikacije voditeljke i Konstrakte s akcentom, naravno, na gošću. Druga analiza je ostavila, ipak, drugačiji utisak. S obzirom na činjenicu da je Konstrakta visoko obrazovana umetnica pretpostavka je bila da je i njena ciljna grupa mahom iz tog društvenog miljea i da njen javni nastup treba da bude formalan, intelektualan uz koncizno i gramatički tačno literarno izražavanje, kontrolisanu mimiku i gestikulaciju, i bogat vokabular bez poštapalica, razumljiv intelektualcima ili onima što više čitaju od prosečnog pojedinca, a ne moraju nužno da budu nosioci univerzitetskih diploma.
Ovom analizom se ispostavilo da se akademski obrazovana umetnica javno izražava na neformalan način, što nije pohvalno. U govoru ona se služi povremenim intelektualizmima, žargonizmima, frazeologizmima, anglaizmima i latinizmima ne ustručavajući se da koristi brojne poštapalice (ovaj, mislim, pa, znači, možda, nešto, neko, nekako, aaaaaa, da, da, da, ne, ne, ne…) iako je pretpostavka da se obraća intelektualcima, mlađim ljudima kao i poštovaocima njene muzike koji ne moraju da pripadaju navedenim kategorijama publike, zaključujemo da je njena ciljna grupa ipak šira, masovnija.
U tom slučaju se može opravdati ovaj neformalan javni nastup koji se ogleda u više prirodnom i spontanom govoru (narodni jezik) ne tako dobrog govornika. Korišćenje poštapalica diskredituje svakog govornika ma koliko on bio vrhunski stručnjak u svom poslu, višak reči osavlja utisak manjkavog znanja. Uvek je bolje napraviti pauzu nego koristiti nepotrebne reči, koje su najčešće „vezivno tkivo” između različitih misaonih celina. Pauza je moćno retoričko sredstvo koje deluje sugestivno i oni koji je koriste ostavljaju utisak staložene, samouverene i stručne osobe, ali Konstrakta ih nije koristila uvek u te svrhe.
Ako znamo da je uloga novinarskog pitanja, najpre, da se pokaže obaveštenost vidimo da je voditeljka Andrea Obradović zadovoljila taj kriterijum. Prema rečima prof. dr Dobrivoja Stanojevića u knjizi „Mediji i načela dijaloga” novinarska pitanja moraju „da balansiraju na ivici prijatnosti, privatnosti i građanske pristojnosti, ali da istovremeno budu prijemčiva, primamljiva, prijatna, golicljiva i, u suštini, pristojna”, takođe, zaključujemo da je delimično i ovaj kriterijum zadovoljen s tim da uvek ima prostora za dalji napredak.
Ne može se zameriti voditeljki ni Konstrakti što njihov nastup nije bio savršen i u skladu sa merilima svakog pojedinca posebno ne u skladu sa retoričkim principima i načelima dobrog govorništva jer one to i ne moraju da budu. Možda je to samo faza u njihovim profesionalnim životima koja može biti uspešna ili manje uspešna, ali očigledno je da su uložile napor da ova emisija ostavi pozitivan utisak koji je svakako dominantan na prvo gledanje bez dublje analiza kojom se prosečan gledalac i ne bavi.
Dok ako se posmatra iz ugla naučne stilsko-retoričke analize i naučnih načela koja treba zadovoljiti ovo je jedna prosečna emisija, dosadna iz koje na posletku ništa novo nije otkriveno sem pojedinosti iz života sagovornice i njenog profesionalnog opusa koji je široj javnosti nepoznanica. Obe koriste poštapalice koje verovatno nisu osvestile i na segmentu unapređenja njihovih govorničkih veština trebalo bi više da rade uz stručnu podršku i nadzor onih koji im mogu pomoći na putu daljeg profesionalnog razvoja.
Na 66. takmičenju za pesmu Evrovizije, održanom u Torinu, finalne večeri, u subotu 14. maja 2022. Konstrakta (Srbija) se visoko rangirala zauzevši 5. mesto odmah iza pobednika Ukrajine, drugoplasirane Velike Britanije, 3. Španije i 4. Švedske, što je veliki uspeh ako znamo da, od 2007. godine kada je Marija Šerifović pesmom „Molitva” u Helsinkiju izvojevala pobedu, Srbija je imala samo četiri predstavnika u top 10.
Konstrakta je, kao što je poznato, izazvala burne reakcije svojim trominutnim performansom koji se bavi globalno-aktuelnim pitanjima i ponudila je nešto novo, groteskno. Tajna njenog uspeha ne postoji pošto je uspeh relativna stvar, čini se da je „ubola” temu i prodrmala društvo, ali nedovoljno iako je pesma višeslojna i višeznačna.
Društvo je promenljiva kategorija i nije to Konstraktin zadatak iako je nekad dobro opomenuti ga da srlja u nepovrat, ma koliko život bio apsurdan, težnja ka idealima je normalnost za duhovno zdravog pojedinca. Domaća estrada je negodovala pošto je ova umetnica ponudila nešto drugo, a to nisu: skupe toalete, preterana šminka, obnaženo telo, seksi ples pošto se dobar i snažan vokal podrazumeva (a možda i ne)… sve ono od čega potrošačko društvo postaje prezasićeno i toliko banalizovano da biva izvesno da ako ne dotaknemo dno civilizacijskog mulja pitanje je da li ćemo kao ptica Feniks biti ponovo rođeni i poleteti iz tog zgarišta savremene civilizacije u neku novu.
Politika je u kulturi kao sastavni deo društva, pa onda nije zaobišla ni ovo muzičko takmičenje – to je svima jasno i ne treba tome pridavati negativan značaj dovoljno je značajno što smo deo te velike muzičke manifestacije. Srbija, kroz predstavnike, već 14 godina dobija šansu da se predstavi svetu i možda učešćem baš na Evroviziji doprinese da se društvo promeni na bolje. „Mora, mora, mora .”
Milica Ašćerić
Rođena je u Beogradu, na Božić 1984, kao treće dete, a prva devojčica. Posvećena je sportu kao osnivač Sportsko-rekreativnog udruženja „Maja Fit 2016”, koje je nazvala po svojoj kćerki Maji. Majka je troje dece (Aleksandar, Maja i Lazar), kojima je posvetila svoju prvu ilustrovanu knjigu za decu „Smejuljci” (2021).
Radi kao brend menadžer magazina „Blic žena” u kompaniji Ringier Serbia i pohađa master akademske studije Komunikologije, na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Nosilac je brojnih diploma i priznanja iz različitih oblasti.
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar