MediaSfera
Piše: Milica Ašćerić
Foto: Snežana Krstić
Svake godine proleće dolazi sa pesmom. Pesma, se ori, u mojoj glavi:
„Evo je roda doleće nosi nam slavno proleće.
Proleće dete maleno deli nam cveće šareno.
Vesele ptice blaguju svi se na svetu raduju.
Radujte se deco! Radujte!”
Ni ovo proleće nije izuzetak. Pesma koju me je moj deda, od milja nazvan Laca ili Lace a zvao se Živorad, naučio još u vrtićkom uzrastu. A što se tiče njegovog nadimka i imena – niđe veze s vezom. Mama je u nekoliko navrata pokušala da mi razjasni kako se izrodio taj bleskasti nadimak i evo sada da me neko pita kako? Ne znam.
Milunka, pa Lune, ima smisla. To je moja baka. Lace i Lune, mamini roditelji. Zvala sam ih, od kad znam za sebe, tako i jednom prilikom kada mi je neko društvo bilo u kući, neka porodična proslava, sećam se… Pitaju me drugarice kako ti se zovu baba i deda. Kaže osmogodišnja Milica: „Lace i Lune.” One prasnuše u smeh, a ja ne razumem šta je tu smešno. Reko’: „Izvinte, šta je smešno?” Jedna od prisutnih, odgovara: „Pa, Milice to su im nadimci. Kako se zovu?” Sad ja još zbunjenija: „Pa šta je vama? Zovu se Lace i Lune.” Mama koja proviruje iz kuhinje ispravlja me: „Cico, oni se zovu Živorad i Milunka. To su im imena.” Ako se ne varam to je bio momenat kada sam se mnogo razočarala. Kakva su to imena, više sam volela samo Lace i Lune, i ćao. Odrasli su oduvek komplikovali stvari. Bespotrebno.
Elem, to nije priča, ali jeste pričica. Meni ni danas nije toliko zanimljiva, jer je ona koja ruši iluziju i kvari lepotu jednostavnosti.
Nego, da se vratim na proleće i rode. Lepo je radovati se lepoti koja dolazi. Prirodi koja se budi, rodama koje će nam se vratiti, drveću koje će da ozeleni, mladicama koje će izbiti, medama koji će napokon izložiti svoje njuškice prvim zracima jutarnjeg sunca… Sitna kiša rosi, mi idemo bosi… Dodole? Ne znam odakle su sada one nagrnule na moj namučeni um? Mada, uporno pokušavaju da me preseku u maštodarskom ritmu. Maaaa, sve je okej i kada nije. Odmah bi da preskočim proleće, uskočim u čarobno more, uživam u lepotama opalog lišća i beogradskoj košavi sa sve pahuljama snega koje hvatam a one mi uporno beže a kad ih dograbim otope se na toplom dlanu. Promrzlog srca, ne lica, srca potom gledam u nebo ukočena i čekam znak, šta će da se desi. Let it go – prolete i ova misao.
Vreme je važno. Vreme…
…nosi nam slavno proleće!
Milica Ašćerić
Rođena je u Beogradu, na Božić 1984, kao treće dete, a prva devojčica. Posvećena je sportu kao osnivač Sportsko-rekreativnog udruženja „Maja Fit 2016”, koje je nazvala po svojoj kćerki Maji. Majka je troje dece (Aleksandar, Maja i Lazar), kojima je posvetila svoju prvu ilustrovanu knjigu za decu „Smejuljci” (2021).
Radi kao brend menadžer magazina „Blic žena” i dnevnih novina „Blic” u kompaniji Ringier Serbia. Završila je Master akademske studije Komunikologije, na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu (2023), zvanje – master komunikolog. Nosilac je brojnih diploma i priznanja iz različitih oblasti.
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar