MediaSfera
Piše: Iris Pejčić
Foto: Privatna arhiva
Moja zemlja je preteška
za moje misli;
Znam,
da je nekada stvarala,
istrajavala, krvlju bojila,
ušuškavala
i svetinje i očajnike
i redove i prognanih i čistih
Moja zemlja je prestara
da novo breme ponese
Predugo je očajavala,
predugo je sanjala
i topla mora i svež vazduh
i prostranstva pogleda, želja,
slutnju, strepnje, radosti pesme
I u svakom trenu,
dok u strahu gori;
i dok još uvek u nama
onaj poljubac Hristov
jezivo trese
Postoji misao
da će da se javi svetlo sumnje,
granica ljudstva, koja ima obzira.
I zna šta se voli
i šta se ne sme
Par reči o meni:
Iris Pejčić (14.11.1994.)
Radim kao novinar, a apsolvent sam srpske književnosti. Kada bih morala da opišem sebe jednom rečenicom, rekla bih da izgledam kao sovjetska sekretarica spolja, a kao mala grandžerka iznutra, uz blagi upliv rokenrola osamdesetih. U slobodno vreme obožavam duga pešačenja, planinarenje, trčanje, volim da kuvam, a ono u čemu posebno uživam su koncerti.
Da imam bar malo muzičkog talenta verovatno bih bila bubnjar, ovako sam fan broj jedan svog supruga sa ove strane bine i dežurni snimatelj, koji ponekad zaluta u ulogu modela.
Da imam bar malo muzičkog talenta verovatno bih bila bubnjar, ovako sam fan broj jedan svog supruga sa ove strane bine i dežurni snimatelj, koji ponekad zaluta u ulogu modela.
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar