Kolumne Sreda u tri reda

SREDA U TRI REDA – Život (posle) života

MediaSfera

 

 

Kolumna predstavlja kratku i dinamičnu formu obraćanja čitaocima i to kroz: Red Pregleda namenjen je aktuelnom, izdvojenom događaju iz sveta religije i kulture, nije analiza zbivanja, već predloženo zajedničko čitanje i pitanje. Red Pogleda je namenjen da skrene pažnju i oko na stvaralaštvo i nove ideje iz sveta umetnosti, zanata i kulture. Prepo(r)uka koja sledi je zamišljena kao objedinjenje dva prethodna reda. Ona usmerava i ukrepljuje duh, da ne zaostaje za telom koje hoda u svetu.

 

Piše: Danijela Marković

Foto: Anđela Grozdanić

 

Pregled

Februar mesec, iako najkraći u godini, neumorno ređa događaje koje i doslovno možete samo pregledati, neke pogledati, a u trećima učestvovati jer vam ništa drugo i ne preostaje nego da se uključite u ubrzanje sveta. (Pre)Ostaje li nešto četvrto? Neka ostanu tri reda i ove nedelje, meseca i godine po nekoj samo drugoneborcima znanoj računici šta je red, šta rečenica, a šta Reč. Odlučujem ove nedelje da ukažem poverenje umetniku, scenografu, hroničaru Stevanu Aleksiću i njegovoj neumornoj pesmi o prošlim vremenima koja nije puka seta i sećanje, niti vraćanje i beleženje onoga što se desilo, već šahovska tabla (kako i stranica na mrežama izgleda pod nazivom Stevanova Beležnica) za rešavanje i sadašnjih problema. Šta beleže hroničari? Pregledajući pomenute stranice, tekstove, priloge i njegova nova scenska i vizuelna rešenja, vidim da tradicionalno i moderno prepliću svoje konce i stvaraju nešto treće, četvrto – drugačije novo, neobojeno starim, ali i neuplašeno vremenom koje prolazi. Stevan Aleksić je profesor na Fakultetu savremenih umetnosti koji poručuje: Sačekaj SADA da postane NEKADA i videćeš koliko smo srećni bili. Nećete pogrešiti ni ako razumete to kao poziv da možemo srećni i sada biti, praveći sopstvenu scenografiju onoga što će biti i pevati pesmu koju ne peva niko za nagradu i festival već za ono što će nekada biti!

Pogled

Pogled može da leti i to samo u najkraćem mesecu i samo tada tako može da radi, jer ako se zaustavi, doći će neko drugo godišnje doba. Peto po redu! Da li se orijentiše iko više po godišnjim dobima, mesecima, kalendaru i datumima ili svako putem svog novokomponovanog sata koji zna kada sedite, spavate, jedete, jedino još radi na tome da razume zašto pored svega što već imate još i sanjate? Tako i ja često mislim – o čemu sanjaju oni sa mnoštvom talenata? Kako da ih sačuvaju samo za sebe i od njih žive ili se muče tražeći načine kako da od onih koji gledaju u svim smerovima dopru i pozovu pogled u dogled, dokle god može da dosegne? Je l’ to pitanje ili odgovor? Evo je pred nama nova drama Najlepše priče o smrti. Priprema se život drame Monje Jović koja najlepše ume da zadrži misao o životu govoreći o smrti. Nije to makar kakva smrt! Zar ih ima više od jedne? Čekamo da saznamo sve o životu posle života.

Prepo(r)uka:

Ne birajte i ne razvrstavajte ljude već događaje. Događaji su sito kroz koje prolazi uskim putem samo onaj koji niče i kada ga niko ne seje. Niče jer hoće da bude hrana za svako vreme, i ono koje prolazi i ono koje dolazi. Ljudi se ne biraju već vole. Događaji su događaji jedino ako se za čitav svet mole.

 


Danijela Marković

Danijela Marković je pravoslavni teolog i religiolog, a javnost je najviše prepoznaje kao kulturologa. Bavi se promocijom kulture, dijaloga među kulturama, a najpre među ljudima. Oni koji je dobro poznaju kažu da ima lice izoštreno preosetljivošću i obasjano duhovnom intuicijom.

Ta intuicija je dovodi do novih izazova i uvida koje deli sa čitaocima organizujući mnoge kulturne događaje, a u saradnji sa drugim urednicima – i publikacije koje okupljaju imena iz akademskog sveta i njihove radove.


 

 

 

 

Pratite nas i na našim društvenim mrežama:

Facebook

Instagram

Twitter

LinkendIn

 

 

 

 

Dodaj komentar

Click here to post a comment

Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .