MediaSfera
Piše: Jovana Ješić
Prijatelji mi često govore da sam rođena da budem mama i tu tezu pravdaju time da sam jako brižna i da umem sa decom. Prijatelji koji su svoje domove napustili i došli u veliki grad na studije kažu da im jako znači što sam takva, jer ih često pozovem kod sebe na domaći ručak, jer se oni u malim stanovima i sa malo sredstava uglavnom hrane suvom hranom kada pojedu zalihe gotovih jela iz zamrzivača koje su im roditelji spakovali poslednji put kada su bli kod kuće.
Dakle, ja još nisam mama, ko zna da li ću ikada to i biti mada bih volela, ali iako za sada nemam decu, ja sam itekako brižna i puna empatije.
Već dva dana građani koji nemaju decu, ali i oni koji je imaju, kivni su na ministra Aleksandra Martinovića koji je na sednici narodne skupštine vređao ljude bez dece tvrdeći da umesto da hrane decu, ljudi hrane pse, mačke i zlatne ribice. Ta izjava, a i još nekoliko koje su je pratile izazvale su nepodeljenu osudu i opravdano zgražavanje javnosti.
Oglasila su se brojna udruženja, ali i pojedinci. Oglasile su se žene koje žele da budu majke, ali ne mogu. Oglasili su se parovi koji su imali neuspešne vantelesne oplodnje. Oglasile su se žene koje su imale spontane pobačaje, vanmaterične trudnoće i trudnoće koje su morale biti prekinute, jer su ugrožavale njihove živote. Oglasili su se i oni koji jesu roditelji.
Čitala sam sve to što su svi ti ljudi imali da kažu i želela sam da ih čvrsto zagrlim. Moja sestra od tetke je prošle godine imala spontani pobačaj, to nam je svima u porodici teško palo. Nedavno je i moja poznanica imala spontani pobačaj. A znam i jednu ženu koja je imala čak šest spontanih pobačaja.
Poznajem mnogo ljudi čija su nerođena deca postala medicinski otpad. Znam mnogo ljudi koji ne žele da imaju decu u ovakvoj zemlji. Znam mnogo ljudi koji ne žele da imaju dete zato što je svet postao loše i nebezbedno mesto. Poznajem mnogo ljudi koji žele da imaju decu. Poznajem mnogo žena koje bi bile odlične majke, i mnoge muškarce koji bi sigurno bili odlični očevi. Poznajem mnogo brižnih i dobrih ljudi koji nisu roditelji.
Isto tako poznajem ljude koji su roditelji, ali nisu brižni, nisu dobri i nemaju ni zrno empatije. Poznajem roditelje koji svojoj deci nisu obezbedili pristojan krov nad glavom i higijenski pristojne domove. Poznajem roditelje čija su deca gladna i zanemarena. Poznajem roditelje koji ne rade sa svojom decom. Znam roditelje koji svojim načinom života stvaraju nebezbednu sredinu za dete.
Naravno, poznajem i roditelje koji su dobri, brižni i koji svojoj deci obezbeđuju normalan i pristojan život i zdravo odrastanje.
Dakle, poznajem dobre roditelje, ali i loše. Poznajem ljude koji nisu roditelji, a to žele da budu. Poznajem ljude koji nisu roditelji niti to žele da budu.
To da li je žena majka, a muškarac otac ne znači da su zbog tih uloga oni dobri ljudi i dobri roditelji. Bitno je kakvi smo ljudi, a ne koje uloge imamo. Dobar čovek je dobar čovek bez obzira na to da li hrani dete ili psa.
Jovana Ješić
Rođena je 20.01.2001. godine u Beogradu. Studentkinja novinarstva koja kroz tekstove promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Radi kao novinarka Original magazina i PR književnice Ljiljane Šarac. Hobi joj je pisanje, u slobodno vreme čita knjige i bavi se preduzetništvom. Promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Voli da putuje. Ima svoju stranicu: https://jovanajesic.wordpress.com/
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar