MediaSfera
Piše: Tanja Maletić
„Pesme bdenja i snoviđenja“
Foto: Wikipedia
Drugi razred gimnazije završila sam ranije zbog operacije leve noge. Već sam planirala da tokom leta počnem sa čitanjem lektire za treći razred i prvi izbor je pao na Kafku, kojeg sam već delom upoznala kroz njegove pripovetke. ,,Proces“ sam počela da čitam i pre nego što sam otišla u bolnicu, međutim, nisam ga razumela iako sam se već tri puta vraćala na početak. Spasio me predgovor Branimira Živojinovića. Odjednom je sve postalo jasnije, a samim tim je i čitanje postalo lakše.
Nakon višečasovnog stajanja i vrlo preciznog rada na tanušnim metatarzalnim kostima, doktor je uspeo da ispravi levo stopalo uz pomoć žica i u jednu od koščica postavi specijalni aparat sa šrafovima, čijim postepenim razmicanjem bi se ona produžila. Majka je čekala u sobi i plakala. Uvek je plakala dok sam u operacionoj sali, a ja ću to saznati mnogo kasnije.
Iz anestezije sam se, kao i uvek, probudila u bolovima. Osećala sam svaku pomerenu i prerezanu kost, svaki šav i svaku žicu… Dobila sam lekove protiv bolova. Počela je uobičajena bolnička dosada. Sa uplakanom majkom je moj povratak iz operacione sale čekao i Kafka, na noćnom stočiću pored visokog belog kreveta. Uzela sam knjigu u ruke i počela iz početka. Neko mora da je oklevetao Jozefa K., jer iako nije učinio nikakvo zlo, jednog jutra je bio uhapšen.
Konačno je svaka reč pronašla svoje ležište i svoj smisao u mojim umornim nervnim čvorištima. Konačno je sve imalo smisla. Rečenice su se nizale jedna za drugom. Sve je, zapravo, imalo savršenog smisla. Zbog toga ću dve godine kasnije napisati maturski rad na temu Kafkinog života i dela. Umesto predgovora, na početku moje prve zbirke pesama naći će se upravo njegove reči. Po završenim osnovnim studijama počeću da razmišlјam o sledećem radu koji će se baviti ovim velikim piscem.
I sad volim da se našalim da su mi upravo opojno dejstvo lekova i polusan u kojem sam boravila gotovo neprestano bili od klјučne važnosti da shvatim i uhvatim lelujavi, promenlјivi, neuhvatlјivi svet Kafkinog ,,Procesa“. Da nije bilo Kafke, stalno bih razmišlјala o bolu u nozi, o braunili u levoj nadlanici, o mučnini i o nagonu za povraćanje. Da, čitanje Procesa je mnogo mirnije i lepše od toga. Tek na takvom mestu vidi se da je ceo život jedno veliko, dugotrajno i iscrplјujuće suđenje u koje dodalazimo sasvim nevini, a moramo da izdržimo do kraja, jer u suprotnom nismo shvatili suštinu Procesa. Sloboda je upravo u inatu prema sudijama koje priželјkuju našu što raniju predaju. Ipak, da ne bih Kafku počela da shvatam i tumačim suviše ozbilјno (jer je možda srž njegovih dela upravo u crnom humoru), ovde želim još jednom da mu kažem ,,Danke, Franz!“
Na današnji dan navršava se 140 godina od rođenja Franca Kafke.
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar