MediaSfera
„Божић, Божић, благи дан,
Благог Христа рођендан,
Божић, Божић, светли дан,
Сав светлошћу обасјан.
Дева Христа родила,
Пеленама повила,
У пећини Христос спи,
Света Дева над Њим бди…“
Foto: Bogorodica grli novorođenog Hrista koga u pećini magarac i vo greju svojim dahom, Kraljeva crkva posvećena Sv. Joakimu i Ani pri Studenici ( XIV vek), zadužbina kralja Milutina
Najradosniji praznik među svim praznicima je Božić. Tog dana ovaplotio se Isus Hristos i postao čovek. Praznuje se tri dana. Prvi dan Božića slavi se 7. januara. Na Božić ujutro, pre svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja.
I dok moderni istoričari smatraju da bi godina rođenja Isusa Hrista mogla biti od 7. do 2. godine p. n. e., tačan datum njegovog mogućeg rođenja je nepoznat. Isusovo rođenje je pomenuto u dva od četiri kanonska jevanđelja. Do sredine 4. veka, zapadne hrišćanske crkve su prihvatile da se Božić obeležava 25. decembra, a taj datum je kasnije usvojen na Istoku. Datum Božića je možda odabran da odgovara tačno 9 meseci od datuma za koji su rani hrišćani verovali da je Isus začet, ili sa nekim od drevnih politeističkih festivala koji su se dešavali oko kratkodnevice.
Rođenje u vitlejemskoj pećini
Prema evanđelistima Mateju i Luki, Isus je rođen u judejskom Vitlejemu. Rodila ga je devica Marija. Hristos se u Vitlejemu rodio gotovo slučajno. Josif i Marija došli su u ovaj grad kako bi po naređenju rimskih vlasti bili popisani. Kako nisu mogli da nađu konak, sklonili su se u jednu od pećina u kojoj su čobani držali stoku. Marija je iste noći rodila Bogomladenca.U noći kada je rođen Hristos, na svetu su se dogodila mnogobrojna čudesa – iz kamena u vitlejemskoj pećini potekla je voda, na nebu su zaigrala tri sunca, srušio se neuništivi Hram idola, a u Španiji se pojavio oblak svetliji od Sunca.
Crkva Hristovog rođenja, Vitlejem
Po Luki, anđeo je obznanio Isusovo rođenje duhovnim vođama koji su došli da se poklone novorođenom detetu. Matej govori o mudracima koji su doneli darove Isusu kao novorođenčetu nakon što su pratili zvezdu za koju su verovali da je znak da se rodio Kralj Jevreja. Na ikoni se Hristovo rođenje predstavlja ovako: pećina i u njoj jasle; presveta Bogorodica sa Josifom i mladim Isusom. Pastiri se klanjaju, a sjajna zvezda svojom svetlošću osvetljava novorođenog Hrista. Na visini lete anđeli, za jasle privezane su mazge, a jagnje je u prvom planu.
Zvezda iznad pećine
Na mestu rođenja Gospoda Isusa Hrista danas se nalazi crkva podignuta još u vreme cara Konstantina. Ona se, prema predanju, nalazi iznad pećine u kojoj je Isus došao na svet, a njegovo mesto rođenja obeleženo je šestokrakom zvezdom. O Hramu Hristovog rođenja danas se brinu tri crkve: grčka, rimokatolička i jermenska. Uz crkvu Hristovog vaskrsenja u Jerusalimu ovaj hram smatra se najvećim hrišćanskim svetilištem.
Crkva Hristovog rodjenja, Vitlejem
Vitlejem je danas grad pod palestinskom upravom ograđen od Jerusalima desetometarskim betonskim zidom. Ipak poklonika nikada više nije bilo nego sada. U Svetu Zemlju se ne ide zbog geografije i istorije, mada i toga tamo ima, već se na sveta mesta ide zbog sabornosti Crkve pravoslavne i liturgiskog jedinstva.
Česnica
Rano ujutro na Božić posle Svete Liturgije, domaćica zamesi testo od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. Spravljana je od belog brašna, sa vodom i mašću, bez kvasca. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Česnica se smatra izuzetno važnim obrednim kolačem. Sam naziv je zanimljiv zato što potiče od reči „čest“, „deo“, „sreća“, jer se lomila na delove, prema broju ukućana, da bi se po tim delovima proricala sreća. Česnica simbolizuje rođenje mladog Hrista kada su ga pastiri darovali. Hristos za sebe kaže da je hljeb života.
Domaćin od pečenice za Božić seče najpre levu plećku, glavu i deo od rebara. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali sveću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi celu kuću. Peva se božićni tropar i čita se „Oče naš“. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko delova koliko ima ukućana. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sedaju za trpezu.
Položajnik
Na Božić, rano pre podne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namernik, i on se posebno dočekuje u kući, i zove se položajnik. Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: “Koliko varnica, toliko srećica, Koliko varnica toliko parica (novca) Koliko varnica toliko u toru ovaca, Koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, Koliko varnica, toliko gusaka i piladi, A najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj”.
Položajnik simvolički predstavlja one Mudrace koji su pratili zvezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica posle toga posluži položajnika, i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovek, koji na Božić, i za celu narednu godinu donosi sreću u kuću.
Proslava u krugu porodice
Božić je porodični praznik i praznuje se tri dana. Drugog dana Božića pravoslavni vernici obeležavaju Sabor Presvete Bogorodice, a treć dan je posvećen Sv. prvomučniku i arhiđakonu Stefanu. Prvog dana Božića se ne ide se u goste. Izuzetak je položajnik, prvi i jedini gost u kući, koji bi trebalo da donese sreču, napredak, radost i ljubav. U jutarnjim satima domaćice mese česnicu – vrstu obredne pogače. Taj “kolač” je dobio ime po staroj reči – čest koja znači deo, jer božićni ritual podrazumeva lomljenje česnice. Pravi se od belog brašna uz obavezno stavljanje novčića – prema verovanju, onaj ko ga pronadje, biće srećan cele godine. Zatim sledi ručak kada je, obavezno, cela porodica na okupu.
Dodaj komentar