MediaSfera
Foto: Vodenica, 1901, Umetnička galerija „Nadežda Petrović“ Čačak/ Wikipedia
U Galeriji RTS – a u Beogradu u utorak 27. decembra otvorena je izložba pod nazivom ,, Nadežda Petrović 1873 – 2023: u susret obeležavanju 150 godina od rođenja”.
„Šta sam mogla drugo da postanem ja Nadežda Petrović, Dimitrijeva i Milevina kćer, do srpska slikarka, kad umesto prve fotografije iz najranijeg detinjstva imam crtež …
Šta sam mogla da postanem nego rodoljubna Srpkinja, jer je moja majka Mileva tako vaspitavala generacije đaka u Srbiji… vodeći tim putem i celu porodicu našu„, reči su naše velike umetnice Nadežde Petrović, koje se mogu naći u katalogu aktuelne izložbe njenih radova – oni se do 26. januara 2023. mogu videti u Galeriji RTS-a.
Izložba upriličena u susret jubileju je umetničko – dokumentarna priča o životu i stvaralaštvu Nadežde Petrović i okvirna ilustracija umetničkog opusa jedne od najpoznatijih srpskih slikarki. Kroz njih su zastupljena dva perioda Nadeždinog slikarstva: Minhenski period i njegova prva faza, Srbijanski period i njegova prva faza i treća, koloristička faza.
Postavka se organizuje u saradnji s Umetničkom galerijom „Nadežda Petrović” iz Čačka, deo slika pozajmljen je iz Narodnog muzeja u Beogradu, a deo slika kao i ideja postavke baština je galerije iz Čačka.
Priče iz muzeja: Porodica sa najviše umetnika u istoriji Srbije
Predstavljena dela okvirno ilustruju umetnički opus jedne od najpoznatijih srpskih slikarki. Kroz njih su zastupljena dva perioda Nadeždinog slikarstva: Minhenski period i njegova prva faza, Srbijanski period i njegova prva faza i treća, koloristička faza, kao i dokumentarna priča o njenom životu i stvaralaštvu.
Nadežda Petrović je rođena u Čačku, 11. oktobra 1873, gde su njeni roditelji bili na učiteljskoj službi. Zbog očevog posla i daljeg školovanja dece porodica se vratila u porodičnu kuću u Beogradu (1884). Nakon završetka Više ženske škole Nadežda postaje učiteljica crtanja uz uporedo pohađanje časova slikanja kod Đorđa Krstića i Kirila Kutlika. Krstić je bio taj koji je ohrabrio da ode na umetničke studije u Minhen. Uticaj likovnih pedagoga Antona Ažbea i Juliusa Ekstera, kao i umetničke klime zatečene u Minhenu (1898–1902), profilisali su njen slikarski put, pre svega otvorenost ka nemačkom ekspresionizmu, tako da i nakon povratka u Srbiju pasionirano slika u maniru energičnog ekspresioniste.
105 godina od smrti Nadežde Petrović: Prva žena ratni fotograf, heroina i humanista
Radila je u školi, pisala o izložbama, događanjima u kulturi, politici, nastojeći da i na taj način doprinese napretku društva u celini. Njen društveni aktivizam počinje učešćem u osnivanju humanitarne organizacije Kolo srpskih sestara (1903) i nošenjem pomoći u krajeve neoslobođene od otomanske okupacije. Istovremeno, kreće i u velike poslove oko organizovanja Prve jugoslovenske umetničke izložbe (1904) i osnivanja prve likovne kolonije na Balkanu u Sićevu (1905). To je period njenog najplodnijeg stvaralaštva koji je iznedrio antologijska dela nastala direktno u prirodi – „Žetva”, „Resnik”, „Prizrenka” (Ciganka), „Žena sa crvenim šalom”, „Kaluđer”, „Čobanin”, „Autoportret”, „Dereglije na Savi”… Puna entuzijazma odlazi na studijski boravak u Pariz (1910), posećuje muzeje, salone i ateljee, izlaže na Salonu. Želju da svoj umetnički život veže za Pariz raspršile su porodične tragedije i nastupajući ratovi. Tokom balkanskih i Prvog svetskog rata (1912–1915) Nadežda Petrović je dobrovoljna bolničarka. Negujući ranjenike, slikajući ruševine, oficire, šator vojne bolnice i brinući o obolelima od tifusa i sama obolevši umrla je 3. aprila 1915. godine u Vojnoj bolnici u Valjevu.
Autorke postavke u Galeriji RTS-a su istoričarke umetnosti Mirjana Racković i Dragana Božović, muzejske savetnice Umetničke galerije „Nadežda Petrović”. Jedna od njih, Mirjana Racković, zapisala je u kataloškom tekstu: „Iz perspektive savremenog doba Nadeždin radikalizam u posmatranju i shvatanju slike, kao i njen društveni aktivizam, toliko su izazovni da neprestano daju nove osvrte i studije, nove načine i aspekte čitanja avangardnog vizuelnog izraza i tematski angažovanog pristupa, potvrđujući utvrđenu poziciju njenog slikarstva kao graničnog između starih i novih shvatanja.”
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar