MediaSfera
Promocija zbirke poezije „Karatoč“, pjesnikinje Ksenije Matović biće održana u petak, 23.decembra, u Multimedialnoj sali KIC-a „Budo Tomović“, sa početkom u 19 sati. Zbirku će, pored autorke, predstaviti dramaturg Stevan Koprivica, dok će stihove čitati pozorišni glumac Goran Slavić.
Kuriozitet ovog djela je, da je svega dva mjeseca nakon što ga je objavila izdavačka kuća MediaSfera iz Beograda, uvršteno u top 10 knjiga na prostoru bivše Jugoslavije, od strane najstarije književnog portala na Balkanu, Hiperboreja ( Istra).
„Karatoč“, koji je objavljen u aprilu tekuće godine, imao je dvije izuzetno uspješne promocije, u avgustu u Herceg Novom, kada su ljubitelji poezije imali priliku i da brodom „Petar“ krstare zalivom i novembra u Domu omladine u Beogradu, kada je poseban pečat stihovima dala doajenka jugoslovenskog glumišta Tanja Bošković. Riječ je autorkinoj četvrtoj knjizi.
– Dok pokušavam da nađem prave riječi, koje bi istovremeno privukle čitaoca, ne otkrivajući mu previše od jednog mora i jednog grada, možda čak svih mora i svih gradova, promišljam o veličanstvenoj kompoziciji Mikisa Teodorakisa „Lijepi grade“. Razmišljam, da li sam taj grad i more, ili sve gradove i sva mora zaparavo metaforički okovala naslovom, Karatoč. Jedinom stijenom u Boki, koja ima ime. Crnoj naspram bijelih kuća i dugih, krivudavih ulica, podjednako bijelih škura i jedne ponistre na Škveru u kojoj stanuju ogledalo i dijelovi koltrine. Ili naprosto pustila da lete poput rijetkih kormorana, čija crna krila čine okvir za hobotnice, osti i stađune, kaže Matović. Dodaje da je ovo storija o kamenu, još toplom od sunca, čak i kada ono jenjava, vjetrovima u krošnjama mreža i pataspora, kišama i dlanovima. Ljudima i beštijama. Hrabrosti i krhkosti.
U recenziji knjige, prof.retorike Svetlana Gradinac, prve dobitnice Ben Akibinog govorničkog vijenca, je zabilježila da je autorka, svjedok i vjerodostojni posmatrač, koji posjeduje vještinu da se u dva – tri poteza, biranim riječima napravi spoj viđenog i doživljenog.
– U stvaranju slike Ksenija koristi sve da bi izazvala čulne, mirisne, vizuelne i auditivne senzacije. Njeni deskriptivni pejzaži su negde između Dalijevih mrtvih priroda i Lubardinih mediteranskih slika. Sve je u pokretu, bez umora, njene zvučne figure asonance pune su samoglasnika, njeni oksimoroni su efektni: mrtve reči, mleko noći, kolevka nedonosnica, crno sunce….Njena poezija je pomalo zatvorena, hermetična, ona traži pažljivog, posvećenog i senzitivnog čitaoca, udubljenog i obrazovanog, zapisala je prof. Gradinac.
Dobro došli!
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar