MediaSfera
Piše: Jovana Ješić
Dok sam išla u srednju školu koristila sam samo jedan gradski autobus i to liniju 55, početna stanica je Železnik, krajnja Zvezdara. Svakog radnog dana u jutarnjim časovima, kada najveći broj ljudi odlazi na posao, ili kada đaci odlaze u školu, u 55 uđe i jedna starija gospođa, odnosno baba. Ova baba je bila specifična, ulazila je isključivo na prednja vrata, i imala je zavijenu ruku 4 godine. Ljudi zbog te njene povređene i slabe ruke joj ustupe svoje mesto i baba se fino vozi do Zvezdare.
Izlazi na okretnici, odvija zavoj, odlazi do pekare i odatle uzima cegere koje je pretpostavljam tu ostavila prethodnog dana i odlazi na pijacu sa punim cegerima i punom snagom u rukama.
Popodne, vreme kada se svi vraćaju sa posla i iz škole u autobusu opet srećemo tu istu babu sa zavijenom rukom, klinci joj ustaju, a par nas se samo pogleda i nasmeje. Baba, čije su ruke zavijene, a pune su snage sedi na mestu koje je u tom trenutku možda nekome potrebnije.
Možda ženi koja se vraća sa posla umorna? I njoj bi prijalo da sedi. Zar muškarac koji nosi laptop i fakture u torbi nije zaslužio mesto u autobusu? Zar dete koje u rancu ima knjige teške kao kamenje nije zaslužilo da sedi u prevozu? Zar ćemo mesta ustupati samo penzionerima koji uvek u udarnom terminu negde idu? Zar ćemo dopustiti ovakvom prevarantu da manipuliše svima nama? Ja neću, a ne bi trebalo ni vi gospodo draga.
Ne želim da takvoj babi ustupim mesto u prevozu. Redovno ustupam svoje mesto starijim ljudima, trudnicama i roditeljima sa decom. Isto tako, u prodavnici puštam iste te ljude da stanu ispred mene na kasu. Ponekad, ljutito kažem i onima koji su ispred mene da puste majku sa detetom ispred, oni to uz gunđanje urade i dobace kako je majka povela dete da ne bi čekala i da bi je drugi pustili. Ovo me je podsetilo na slučaj od pre više od godinu dana kada je majka sa bebom došla do Uprave za trezor, a onda joj je portir rekao da je bebama zabranjen ulaz. Majka je svoje neprijatno iskustvo podelila na društvenim mrežama i zbog velike pažnje javnosti pojedini mediji su se pozabavili ovim slučajem, ne znam da li su navodi majke tačni, jer se Uprava za trezor do dana današnjeg povodom ove optužbe nije oglasila, ali ako su navodi tačni, to je strašno!
Dakle, majke koje nemaju “baka servis” i dadilju, a dete je malo da bi išlo u vrtić, ne mogu da završe obaveze koje imaju niti mogu da odu u nabavku, jer negde je bebama zabranjen ulaz, a negde će ljudi reći da majka koristi dete da bi brže sve završila.
No, odlutah ja od teme, a to je baba prevarant. Lako je odlutati od teme koja je obimna. Mogu da vam pišem o raznim temama iz gradskog prevoza, mogu iz ugla studenta koji svakog meseca plaća BusPlus oko 10 evra, a drugi, stariji se voze bez karte i kontrolori im retko kad šta kažu. A da, o tome sam već pisala, čitali ste. Mogu da vam pišem i o onome sa čime će svako od nas da se složi, a to su prljavi i stari autobusevi, mogu da vam pišem i o neredovnim polascima, o nepoštovanju reda vožnje, o bahatim vozačima koji kao da nisu svesni da su putnici ljudi, a ne džakovi krompira, mogu da vam pišem i o vozačima koji za vreme vožnje telefoniraju i puše. Mogu da vam pišem o mnogo čemu što se tiče javnog gradskog prevoza, problema ima mnogo, ali oni koji treba da rešavaju te probleme su izgleda gluvi na optužbe građana.
Dakle, da se vratim na priču o starijoj gospođi.
Nedavno, ponovo ulazim u autobus broj 55 i ponovo ulazi ista ta baba sa “povređenom” rukom. Ljudi koji su zauzeli sedišta okreću glavu prema prozoru, vade telefone i prave se da je ne vide. Posle par stanica, shvativši da joj niko neće ustupiti mesto, baba odmotava zavoj i vraća ga u tašnu. Shvatila je da joj to više neće proći.
Eto, to je epilog priče o ovoj babi, da me neko ne bi pogrešno shvatio, želim da ukažem na to da je pouka ove kolumne to da postoje razni ljudi, da mesto u prevozu zaslužuje svako, ali i da mi koji smo mlađi bi trebalo da svoje mesto prepustimo trudnicama, roditeljima sa decom i starijim osobama. Njima treba da prepustimo mesto u redu i u prodavnici, roditeljima treba da pomognemo da ponesu kolica sa detetom uz stepenice zgrade, starijim osobama treba da pomognemo sa kesama iz prodavnice. Treba da budemo saosećajniji i dobri ljudi. Ipak, ako je neko manipulator, mi ne treba da budemo naivni i da na njihove laži nasedamo, jer ipak je i naše vreme, a i naše noge, dragoceno!
Jovana Ješić
Rođena je 20.01.2001. godine u Beogradu. Studentkinja novinarstva koja kroz tekstove promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Radi kao novinarka Original magazina i PR književnice Ljiljane Šarac. Hobi joj je pisanje, u slobodno vreme čita knjige i bavi se preduzetništvom. Promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Voli da putuje. Ima svoju stranicu: https://jovanajesic.wordpress.com/
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar