MediaSfera
Piše: Jovana Ješić
Za vikend je održan #EuroPride uprkos tome što ga je MUP zabranio.
Svi smo videli da su pripadnici LGBT populacije šetali, iako ministar unutrašnjih poslova kaže da nije bilo šetnje, tj. da “MUP nije dozvolio šetnju učesnika #EuroPride, već su pripadnici MUP-a sproveli učesnike ove manifestacije do mesta održavanja koncerta”.
Dakle, pripadnici MUP-a su štiteći učesnike #EuroPride došli od početne tačke do krajnje, odnosno do mesta održavanja koncerta. Kako su došli? Hodajući, odnosno šetajući. Što bi značilo da je #EuroPride šetnje bilo, iako je ministar rekao da nije bilo šetnje.
No, to sad nije ni važno.
Nije ni važno koliko je ljudi šetalo, koliko je pripadnika LGBT populacije bilo, koliko je roditelja šetalo da bi podržalo svoju decu, nije važno ni koliko je poznatih ličnosti šetalo kako bi im pružilo podršku, nije važno ni to što je američki ambasador Kristofer Hil šetao, niti to što premijerka Ana Brnabić koja je jedna od njih nije šetala.
Važno je shvatiti da kao i u svakom društvu postoje pojedinci koji se ističu, a ne bi trebalo. Tako su se na ovom #EuroPride istakle dve osobe – muškarac sa dugom kosom, koji je oko svog tela zamotao zastavu duginih boja koja je simbol LGBT populacije i na glavu je stavio venac simbolišući Isusa Hrista, a druga osoba je muškarac koji je ispred Crkve Svetog Marka podigao svoju haljinu i pokazao golu zadnjicu. Ne zna se identitet tih osoba, ali sam sigurna da su te dve osobe čak i ukoliko su stranci, svesni gde su došli, a došli su u državu čiji su građani pravoslavni vernici koji su u najvećoj meri veoma okrenuti ka religiji, te ovakvo ponašanje vide kao provokaciju, jer to i jeste provokacija.
Takođe, sigurna sam da je među pripadnicima LGBT populacije bilo mnogo više normalnih, pametnih i dobrih ljudi.
Ja se zaista trudim da budem tolerantna, da razumem sve, da prihvatim sve. Ne želim da diskriminišem ljude koji su drugačiji, ali zbog ovakvih pojedinaca mi je jako teško da prihvatim određene delove društva.
Jasno mi je da se LGBT populacija bori za svoja prava, razumem tu njihovu potrebu da ih država i društvo prepozna i da ih Zakon prihvati, ali moraju i oni da shvate da mi u našoj zemlji imamo mnogo veće probleme i zakone koje bi prvo trebalo da uvedemo, neke možda da promenimo.
Smatram da postoje određeni prioriteti – npr. Zakon roditelj – negovatelj, pa onda izmene zakona za žene koje su majke i preduzetnice, odnosno njihovo izjednačavanje sa ženama koje su majke, ali ne i preduzetnice u pogledu prava na trudničko, porodiljsko i odsustvo sa rada radi nege dete, pa onda izmene zakona vezanih za procedure dobijanja zdravstevnih pomagala (slušni aparati, proteze, štake, invalidska kolica, aparati za neinvanzivnu mehaničku ventilaciju…).
Dakle, po mom mišljenju, treba i LGBT populacija da ostvari svoja prava, ali tek nakon što rešimo sve one probleme koji su za najveći deo populacije važniji.
Jovana Ješić
Rođena je 20.01.2001. godine u Beogradu. Studentkinja novinarstva koja kroz tekstove promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Radi kao novinarka Original magazina i PR književnice Ljiljane Šarac. Hobi joj je pisanje, u slobodno vreme čita knjige i bavi se preduzetništvom. Promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Voli da putuje. Ima svoju stranicu: https://jovanajesic.wordpress.com/
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar