MediaSfera
Piše: Jovana Ješić
Na današnji dan pre četiri godine sam prvi put otišla na neku obuku, radionicu, trening, seminar, nazovite to kako god hoćete. Tek tada sam uvidela da sam ja u suštini jedna jako zatvorena osoba i komunikacija sa ljudima koje sam tek upoznala mi je teško padala. Ne znam zašto je to tako, zašto imam problem da započnem razgovor sa nekim novim ljudima, kad pričam sa svojim ljudima, sa onima koje poznajem, ja ne mogu da zatvorim usta, pričam od Kulina Bana i “meljem trista na sat” što bi se reklo.
Tada, kada sam prvi put bila na radionici, našla sam se u velikoj grupi nepoznatih ljudi. I ćutala sam, gotovo celu radionicu sam prećutala, potvrdno sam klimala glavom dajući znak predavačima da razumem ono što oni pričaju. Jedva sam čekala da se radionica završi i da odjurim kući, jedva sam čekala da pobegnem od tih nepoznatih ljudi iako su oni bili jako fini i delovali su kao dobri ljudi.
Kada sam došla kući dugo sam analizirala sebe i sve te nepoznate ljude i shvatila sam da moram da odrastem i da se promenim. Moram da promenim kod sebe taj strah od komunikacije sa novim nepoznatim ljudima koji imam, moram da odrastem i da taj strah prevaziđem.
Nastavila sam da idem na radionice i malo po malo uspela sam sebe da nateram da komuniciram sa novim ljudima. U početku sam, na putu do radionice, u svojoj glavi razvijala sve moguće scenarije i potencijalne razgovore koje bih vodila. Posle nekog vremena sam počela ja da započinjem razgovore sa tim novim i do tog momenta nepoznatim ljudima.
Pre desetak dana sam pokazala drugarici motivaciono pismo i CV koji sam napravila da bih se prijavila na neku obuku. Ona se nasmejala i rekla mi “uh ovo da si komunikativna si baš slagala”, onda sam joj rekla da nisam slagala, da me je ona upoznala kada sam bila ćutolog, kako volim sebe da nazovem, objasnila sam joj da sam se promenila i da sada vrlo lako ulazim u komunikaciju sa novim ljudima.
Primljena sam na obuku. Trajala je tri dana. Na obuci sam upoznala šest divnih, mladih žena. Obuka je bila jako zanimljiva, a sigurna sam i da će mi koristiti ono što sam na njoj naučila. Upornost se isplati, bila sam uporna u nameri da postanem komunikativnija i otvorenija, išla sam na radionice i na njima sam učila da se otvaram, da komuniciram, da upoznajem nove ljude. Neki ljudi su po svojoj prirodi srdačni i komunikativni, ja ne, tj. nisam bila, bilo je potrebno vreme da naučim da budem takva. Shvatila sam i da je komunikacija ključ svega. Mi smo društvena bića, nama su potrebni drugi ljudi sa kojima bismo komunicirali i od kojih bismo nešto novo naučili, jer svaki je čovek priča za sebe i od svakog možemo nešto novo i pametno da čujemo samo ukoliko želimo da komuniciramo.
Jovana Ješić
Rođena je 20.01.2001. godine u Beogradu. Studentkinja novinarstva koja kroz tekstove promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Radi kao novinarka Original magazina i PR književnice Ljiljane Šarac. Hobi joj je pisanje, u slobodno vreme čita knjige i bavi se preduzetništvom. Promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Voli da putuje. Ima svoju stranicu: https://jovanajesic.wordpress.com/
Pratite nas i na našim društvenim mrežama:
Dodaj komentar