MediaSfera
Piše: Ivana Dukčević
Foto: Ivana Dukčević
Kada su 1769. godine Portugalci napuštali Mazagão – kako je glasio kolonijalni naziv njihove El Džadide, namerili su da grad dignu u vazduh i tako onemoguće Marokance da kada preuzmu vlast nad ovim mestom, u njemu nastave život.
Iako su u tome delimično uspeli, veliki delovi grada ostali su neoštećeni. Nekoliko decenija kasnije, sultan Abd al-Rahman odlučio je da mesto obnovi i nazove ga „Novim gradom“ – na arapskom el jadida.
Tako je uprkos nameri ondašnjih Portugalaca, El Džadida – grad između Esauire i Rabata, danas poznat kao najbolje očuvani portugalski grad Maroka, zbog čega je 2004. njegov stari deo proglašen delom Uneskove kulturne baštine.
Osim zdanja i zidina, najčuveniji deo El Džadide su portugalske cisterne, sazidane u XVI veku na mestu bivšeg skladišta. Podzemni prostor u polutami, ispunjen je kamenim stubovima i kružnim lukovima čiji se obrisi ogledaju u plitkoj vodi, tek tanano prekrivajući pod cisterne.
Osim što je zbog refleksije stubova i lukova u plitkoj vodi predmet zanimljivih fotografija, ovaj donekle dramatičan prizor suterena samostana korišten je i kao scenografija nekoliko filmova. Najčuveniji snimljen na ovom mestu je „Otelo“ Orsona Velsa iz 1951, prema drami Vilijema Šekspira.
Osim panoramskih pogleda na gradić sa vrhova portugalskih zidina, El Džadida je poznata po velikoj plaži nalik onoj u Esauiri, jednoj od omiljenijih među Marokancima. Nadomak El Džadide nalazi se moderni turistički kompleks Mazagan, u čijem se sastavu nalazi plaža, golf tereni i luksuzni hoteli u kojima odsedaju imućni Arabljani i Evropljani, ali i marokanska elita.
Na plaži i van nje, u gradiću se često organizuju konjičke igre u kojima učestvuju rasni arapski konji u spektaklima francuskog porekla i naziva Fantasia – Salon du Cheval. Igre se sastoje iz nekoliko trkačkih disciplina i pokazne dresure, kojima neretko prisustvuje i sam kralj Maroka – na otvaranju i na dodeli nagrada. U blizini El Džadide nalazi se laguna sa najvećim centrom za uzgoj ostriga.
Ipak, ovaj deo zemlje nadomak druge najveće luke Maroka (Jors Lasfar), mesto je teške industrije (petrohemija, proizvodnja amonijaka i sumpora) i smatra se najzagađenijim zbog termoelektrana, rudnika safira i fabrika za proizvodnju fosfata – jednog od najznačajnijih izvoznih proizvoda…..
Priče iz Maroka, u knjizi „Umetnost putovanja II“.
Tekst i fotografije deo su knjige „Umetnost putovanja II“ i internet stranica „Umetnost putovanja“ i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje.
Knjigu Umetnost putovanja II možete naručiti OVDE
Dodaj komentar