MediaSfera
Piše: Jovana Ješić
Danas je mom tati 63. rođendan, odnosno napunio je 63, a “uzeo” 64 godinu života. Nikad mi nije bila jasna ta računica, zapravo, jasna mi je, ali mi je glupa i nelogična.
Dakle, danas je tati rođendan. Tata je skroman, nema puno želja, zapravo nema ni jednu materijalnu želju, želi samo zdravlje za sebe i za svoju decu.
Moj tata se u dva navrata mnogo promenio. Krajem 2016. godine tatin posao je počeo da se gasi, a samim tim i njegova primanja koja su bila najveći finanskijski doprinos u našoj porodici, ubrzo nakon toga mu je preminula majka za koju je on bio mnogo vezan, a nakon toga ga je ujeo u malarični komarac i imao je virus Zapadnog Nila propraćen zapaljenjem moždanice, posle je imao i 3 operacije na bubregu zbog kamena koji nije mogao da izađe, zatim operaciju karotida. Posle tih silnih operacija tata se osećao jako loše, nije mogao finansijski da doprinosi porodici kao nekada. Otuđio se od prijatelja, nije imao volje ni za čim. To je bio veliki šok za sve nas, jer nismo navikli da je tata takav. Uspeo je da se oporavi i onda je počeo da radi na novom poslu, lepo mu je krenulo i briga za egzistenciju je nestala.
Druga velika promena je usledila nakon što je mama preminula. Tata se povukao u sebe, kafu više ne pije i retko se smeje.
Ja sam ga samo dva puta u životu videla da plače, a to je bilo kad je umrla njegova majka, a moja baba i kada mu je umrla žena, odnosno moja mama.
Tata je bio šmeker, šaljivdžija, romantičar i znao je da šarmira, tako mi je mama pričala, sada on više nije ta osoba, ne šali se, teško ga je nasmejati, odustao je od gotovo svih svojih hobija, gleda televizijske kvizove i filmove. Ukrštene reči su njegova zanimacija, kaže da mu one pomažu da mu mozak radi. Tata je i dalje zaposlen, voli da radi i prija mu da ime obaveze.
Postoji mnogo anegdota i lepih uspomena iz detinjstva koje bih mogla da vam ispričam, ali nema potrebe. Kada ste dete, vrlo malo vam je potrebno da budete srećni i oduševljavate se sitnicama, roditeljskim grimasama i šalama.
Možda se tata i nije promenio, samo su mu deca porasla i on nema potrebu da ih zabavlja. Kaže da je njegov zadatak bio da nas odškoluje i da nas nauči da budemo dobri i pošteni ljudi. Kaže i da je uspeo u tome, ali i da je pogrešio. Kaže da pošteni ljudi najgore prolaze u životu, pokazalo se da takve ljude drugi iskorišćavaju, a on ne želi da nas neko iskorišćava.
Tata ima velike i radne ruke, vrlo rano se osamostalio, počeo je rano da radi, sa 16 godina, nije odustao od škole, završio je XIII beogradsku gimnaziju i fakultet, diplomirani je ekonomista, bio je 30 godina privatnik, a 40 godina je vozač.
Razume se u automobile, tehniku ne voli. Smatra da je sve ono staro bilo bolje, kaže da danas prave električne uređaje takve da čim izađu iz garancije crkvu. I to je tačno. Voli tenis i košarku, fudbal ne prati. Voli prirodu i zelenilo, asfalt i gužvu ne. Obožava slatkiše, palačinke najviše. Dobro se snalazi u kuhinji, ali je već godinama zaobilazi. Voli pčelarstvo i dugi niz godina je to bio njegov hobi. Tata je filmofil, prati kulturu, ne podnosi rijalitije. Po malo je i patrijahalan otac, ne voli Zapad i smatra da oni loše utiču na čitav svet. Ne prati politiku, kaže da ga to više ne zanima. Svojevremeno je šetao Terazijama sa šerpom i varjačom.
Tata je veliki šmeker i gospodin. Ja mu želim zdravlje, ali i da ponovo postane šaljivdžija, da uživa u stvarima koje voli i koje ga zanimaju i da još dugo bude sa mnom i sa bratom.
Jovana Ješić
Rođena je 20.01.2001. godine u Beogradu. Studentkinja novinarstva koja kroz tekstove promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Radi kao novinarka Original magazina i PR književnice Ljiljane Šarac. Hobi joj je pisanje, u slobodno vreme čita knjige i bavi se preduzetništvom. Promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Voli da putuje. Ima svoju stranicu: https://jovanajesic.wordpress.com/
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter i LinkendIn nalogu
Dodaj komentar