MediaSfera
Piše: Gordana Radisavljević – Jočić
Foto: Aleksandar Jočič
U Galeriji Birčaninova br. 22 u Valjevu u petak, 13. maja otvorena je izložba fotografija Milana Markovića, majstora fotografije Foto saveza Srbije i EFIAP-Excellence FIAP, “Tešnjar – Nekada i sad”.
Izložbu su organizovali Zavod za zaštitu spomenika kulture Valjevo, Foto klub Valjevo i Udruženje građana TIMS. Izložba će biti otvorena do 20. maja svaki dan od 16 do 20 časova.
Aleksandar Jovanović, predsednik Foto kluba “Valjevo” otvarajući izložbu Milana Markovića podsetio je na snagu i važnost dokumentarne fotografije. “Nama je svaka fotografija važna, naročito dokumentarna koja nam pokazuje kako je ova varoš nekada bila i kako danas izgleda. Nadam se da je pandemija završena i da ćemo se češće viđati na manifestacijama poput „čvarkijade“ i Tešnjarskih večeri.”
Fotografije na ovoj izložbi su iz dokumentacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture “Valjevo” i privatne zbirke Milana Markovića, koji je autor fotografija Tešnjara danas. Najstarija fotografija je iz 1937. godine.
– Živim i radim u Zavodu za zaštitu spomenika Valjeva koji je takođe na Tešnjaru. Prolazeći svaki dan gledao sam promene, znao sam kako je nekada bilo, kako je sad. Želeo sam da te promene zabeležim svojim aparatom. Nadam se da sam bar delimično uspeo u tome. Snimao sam isti kadar na starim fotografijama. Imao sam sreću da sam mogao da ulazim u dvorišta, da zabeležim šta je iza ograde, detalje skrivene od očiju prolaznika. Ovde je zbog malog prostora izloženo je 40 fotografija. Moj omiljeni kutak Tešnjara su stare kuća sa erkerom, to su tipične kuće za Tešnjar, srce Tešnjara, kaže Milan Marković, autor izložbe „Tešnjar – Nekada i sad“.
Marković primećuje da su fotogeničnost Tešnjara primetile mnoge filmadžije koje ovde snimaju filmove i serije.
Milan Marković
Rođen je u Valjevu 1960. godine.
Zaposlen je kao profesionalni fotograf u Zavodu za zaštitu spomenika kulture „Valjevo“.
Od 1979. godine uspešno je izlagao na 973 kolektivnih fotografskih i likovnih izložbi kod nas i inostranstvu i pri tom osvojio 316 nagrada i priznanja.
Nekoliko puta, fotografije su mu bile u nacionalnim kolekcijama FSJ i FSS na FIAP bijenalima. Imao je 28 samostalnih izložbi.
Devet puta bio na prvom mestu rang liste najuspešnijih fotografskih stvaralaca Srbije.
Član žirija i selektor na više domaćih i međunarodnih izložbi. Fotografije su mu objavljivane u mnogim stručnim knjigama, časopisima, katalozima i brošurama kako fotografskim tako i iz oblasti zaštite spomenika kulture u Srbiji i inostranstvu. Fotografije mu se nalaze u arhivima mnogih institucija kod nas i u svetu i u mnogim privatnim zbirkama.
Od 1999. godine, četiri godine je uređivao i izdavao bilten prvo FSJ a zatim FR „Art-Natura-Art“ iz Beograda.
U Foto savezu Srbije ima zvanje MF FSS-Majstor fotografije (dobijeno 2005. godine) a od međunarodne organizacije FIAP dobio je zvanja AFIAP-Artiste FIAP(2004. godine) i EFIAP-Excellence FIAP (2007. godine).
Zastupljen u „Almanahu srpske fotografije“ i „Antologiji fotografije u Vojvodini“.
Član FK „Valjevo“, FR „Art-Natura-Art“, VULS-a (Valjevskog udruženja likovnih stvaralaca), član sekcije fotografa DKS (Društva konzervatora Srbije). Počasni član ŽPSD „Bačka“ Bačka Topola.
Tešnjar
Proteže se desnom obalom reke, u samom centru naselja, baš preko puta mesta na kome su 1804. godine pogubljene istaknute ustaničke vode: Ilija Birčanin i Aleksa Nenadović. Glavna ulica širine i do jedva šest metara, stešnjena je izmedu obale i padine brega, prilagodavajući se krivini toka Kolubare. Zbog toga je, smatra se, i ceo kraj dobio ime Tešnjar. Na tom prostoru srpski pisac i dramaturg Joakim Vujić nabraja 1826. godine 100 dućana, da bi se, samo nekoliko godina kasnije, sagradilo još 86 novih lokala. Čaršija je oživela, jer je bila usko vezana za „valjevski pandur”, vrstu sajma održavanog jednom, a kasnije i dva puta godišnje.
Danas je Tešnjar jedinstvena gradska celina 19. veka sačuvana u Srbiji. Njegova arhitektura je vrlo skromna i ilustruje ekonomske prilike vremena u kome je nastala. Okosnicu današnjeg sačuvanog jezgra čini dvadesetak kuća građenih u bondručnoj konstrukciji koje su sačuvale svoj prvobitni oblik. Dvorišta su kaldrmisana, uzana, dugačka, sa dosta cveća i drveća. Tešnjar ima i svoje zaleđe pored Kolubare, prema kojoj su okrenute bašte, ekonomske građevine i kapije. Ulične zgrade samo zajedno sa dvorištima i zaleđem predstavljaju jedinstvenu celinu. Od starih zanata u Tešnjaru su danas prisutni: tkački, grnčarski, obućarski, voskarski, trukerski, liciderski, bojadžijski, krojački za narodno odelo i berberski.
Tešnjar je danas sa više desetina ugostiteljskih objekata i omiljeno mesto za izlaske Valjevaca i njihovih gostiju. Najpoznatiji valjevski letnji festival su Tešnjarske večeri. Tešnjarske večeri su međunarodna, kulturna, turističko – privredna manifestacija. Tešnjarske večeri postoje od 1987. godine i održavaju se tradicionalno u mesecu avgustu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter i LinkendIn nalogu
Dodaj komentar