MediaSfera
Piše: Smiljana Popov
Foto: Smiljana Popov, WOW Hungary
Za sve nas, savremene putnike zasićene masovnim turizmom i “turističke životinje” vazda gladne ličnih doživljaja i putničkih iskustava, u otkrivanju Mađarske-za-početnike Turistička organizacija Mađarske priredila mi je ono što zapravo tražim na putovanjima – autentičnost lokalne sredine, lokalnog ambijenta, ukusa i štimunga, bez turističke oblande, komercijalizacije i posredovanja. Mađari su osnovali vrlo zanimljivo udruženje SVET – Stare Seoske Kuće sa Stilom, koje otvara vrata starih, autentičnih vila i zdanja proštepanih savremenom umetnošću.
Na 45 km od nekih od najpoznatijih turističkih destinacija Balatona ušuškano je ovo, nekada, čini se, aristokratsko imanje – Babérliget Kúria, u čijem zdanju se može prenoćiti, letovati, zimovati, banjati, saunati, tihovati, pobeći od halabuke modernih gradova u savršen mir mađarske provincije. Babérliget Kúria je na 44 km od Siófoka, „glavnog grada Balatona“ na južnoj obali jezera ili na 45 km od Balatonfüreda, “balatonske rivijere” o kojoj sam pisala u prošloj epizodi “100 nijanse plave – Balaton”.
Stare Seoske Kuće sa Stilom – Babérliget Kúria
Babérliget Kúria je autentična kuća iz 1830. Diskretno oplemenjena savremenom umetnošću. Sedite u toj 19-ovekovnoj trpezariji ili salonu sa kaminom i kroz lokalne mađarske specijalitete koji podrazumevaju potaž od bundeve, gulaš čorbu ili pileću sobu, pačetinu i lokalno vino, osećate gde ste došli, i kakav je ukus, miris i šmek Mađarske. Lokalci kuvaju za vas u prostranoj, starovremenskoj kuhinji, pričate sa njima, šetate kroz zdanje i imanje i otkrijete jedan intimniji, prisniji pristup turizmu i susretu sa Mađarskom. Bravo za udruženje SVET i Turističku organizaciju Mađarske, što su mi pružili moju meru putovanja. A eto i podsticajne ideje za udruživanje starih srpskih seoskih kuća sa stilom.
Pečuj
Pre nekoliko godina putujući za Beč, prolazila sam kroz Pečuj i toliko me je na prvi pogled osvojio kao nijedan grad do tada, da sam odlučila da potražim smeštaj i prenoćim. Išla sam sa dečkom kolima, na nosaču smo nosili bicikle, tako da smo Pečuj otkrivali na dva točka, što je najlepša i najzabavnija moguća perspektiv, ako mene pitate.
I toliko mi je Pečuj, proglašen za evropsku prestonicu kulture 2010. godine bio neodoljiv, da sam znala da ću mu se vratiti. Mnogo neobičan grad. U sred Mađarske se osećate kao da ste na Mediteranu i imate čudan osećaj da tamo negde, malo dalje puca pogled na more.
I eto više godina kasnije, opet sam se vratila u Pečuj, koji i objektivno slovi za jedan od najlepših i najvećih gradova u Mađarskoj. Blizu je hrvatske granice, na jugozapadu Mađarske, i preko Hrvatske je od Srbije najbrže stići.
Najčuveniji porcelain na svetu
Za mnoge je Pečuj najpoznatiji po svetski čuvenom Žolnai porcelanu i keramici. Taj sam muzej oba puta posetila, što i vama zdušno preporučujem. Žolnai mađarska fabrika za proizvodnju keramike i porcelana osnovana je daleke 1853. Svojim proizvodima koji su za to vreme bili totalna avangarda, porodica Žolnai učinila je fabriku poznatom u čitavom svetu. Žolnai su izlagali na Svetskoj izložbi u Beču 1873, a zatim i na Svetskoj izložbi u Parizu, na kojoj je fabrika Žolnai osvojila Grand Pri. Toliko su bili inovativni i progresivni da su ih i u Americi kopirali.
Zanimljivo je da je Keramika Žolnai otporna na vremenske uslove, te je često korišćena za ukrašavanje zgrada. Mnogi arhitekti koristili su Žolnai keramiku za dekorisanje fasada, pogotovo u periodu mađarske secesije. Skoro hiljadu zdanja i građevina u Evropi ima dekoraciju pirogranit keramike, koja je patentiranu u fabrici Žolnai 1890. godine. Upravo je ta pirogranit keramika otporna na vremenske uslove. Mnoge zgrade ukrašene Žolnai pirogranit keramikom stare su preko jednog veka.
I još jedan kuriozitet: Subotica je dugo godina bila jedan od najvećih naručilaca Žolnai keramike. Pored Rajhlove palate i Gradske kuće, u Subotici se nalaze i dve fontane – plava i zelena, sa pečatom fabrike Žolnai, a park Palićkog jezera krase i dve plave Žolnai vaze. Valja znati kad šetamo Suboticom – tom neprikosnovenom lepoticom secesije.
Riznica starina i multikulturalnosti
Istorija Pečuja duga je više hiljada godina, i to osežate šetajuži ovim gradom. Živeli su u Pečuju i Kelti, i Rimljani, Avari, Sloveni, Mađari, Turci, Nemci, Jevreji. Gradsko jezgro je svojevrsna riznica starina I šetnja kroz ovaj gradić zapravo je šetnja kroz svojevrsni “muzej pod otvorenim nebom”. Poduža je lista najvrednijih blaga i znamenitosti Pečuja, samo krenite u šetnju: praistorijske i rimske nekropole, džamija-crkva iz 16.veka, minaret, katedrala, kula nekadašnje biskupske tvrđave, biskupska palata, nacionalno pozorište, najviša zgrada u Mađarskoj, zgrada osiguravajućeg društva, srpska pravoslavna kapela, franjevačka crkva, sinagoga, Pečujski univerzitet … Kakav kosmopolitizam, multikulturalizam na tako malo prostora, to je ono što je duh Pečuja. Na glavnom gradskom trgu, koliko simbolično su i velika katolička katedrala, naspram nje džamija, a dole niz ulicu sinagoga.
p.s Obavezno probajte čuveno pečujsko pivo, što im je brend. Samo da vas upozorim da je jake gorčine. A vinoljupci, znajte da se vino na prostoru Pečuja proizvodi skoro 2000 godina, te ste na pravom mestu.
Glavni grad crvenih vina
Kad smo već kod vina, toplo preporučujem živopisno seoce Vilanj u istoimenoj oblasti, koje su izgradili viogradari, a koje slovi za „glavni grad crvenih vina“. Vilanj je poznat kao “mađarska Provansa”, jer svako domaćinstvo tradicionalno proizvodi vino. Ja sam čak spavala u WINE&SPA hotelu, u kom su u bazenu, kao na izložbi izložena najbolja vilanjska vina. To do sada nisam videla. Dakle banjanje i strogi hedonizam ovde jačaju organizam. U Vilanju postoji i podrum star 150 godina, gde možete večerati uz degustaciju vina, razume se. Naš sjajni vodič Lilla Anna Halásziz Turističke organizacije Mađarske ispričala mi je da vikendima selo vri od posetilaca, jer Mađari prosto obožavaju Vilanj. Ali ne samo Mađari. Ovo selo-gradić od 2500 stanovnika godišnje poseti 60.000 turista. Proverite i sami i zašto.
Najstarija, najzelenija, najpoznatija mađarska banja
Na svega 17 km od Vilanja, 25 km južno od Pečuja, a na 250 km od Beograda, u najjužnijem delu Mađarske leži najstarija, najzelenija i najpoznatija mađarska banja, sa banjskom tradicijom od 1823. godine. U sred zime u banji Harkanj šetala sam se po spoljnim bazenima u kratkim rukavima, što mi je bilo neverovatno. Ali jasnije je ako znamo da je Harkanj najsunčanija mađarska oblast sa submediteranskom klimom, što znači da ovde proleće počinje već u februaru, a leta su duga i topla.
Lekovita voda Harkanja jedinstvena je zbog svog specifičnog hemijskog sastava. Već 200 godina koristi se u lečenju bolesti digestivnog trakta, lokomotornim poremećajima, ginekološkim i dermatološkim oboljenjima, a naročito u lečenju psorijaze. Harakanj Banja jedna je od tri priznate evropske banje za lečenje kožnih bolesti, a naročito psorijaze. Harkanjska sumporna voda obiluje mineralima(1000 mg/l), izvire iz dubine od 50-70 metara, sa prosečnom temperaturom od 62 stepena. Temperatura vode u lekovitim bazenima iznosi od 34 do 38º C. Lekovita voda sa sličnom kombinacijom i efektima može se naći samo na još dva mesta u čitavom svetu, od kojih je Mrtvo more najbliže Evropi.
Srpski manastir u sred Mađarske
Bogate, duge i tesne kulturne i istorijske veze Srba i Mađarske iskrsavale su mi tokom čitavog putovanja ovom divnom zemljom. Naša poslednja stanica bila je, simbolično, i poseta srpskom manastiru Grabovac, ili kako Mađari kažu – Graboc u Baranji, južnoj regiji Mađarske. Grabovac je jedan od svega dva postojeća manastira Srpske pravoslavne crkve na području Mađarske. Manastir se nalazi u županiji Tolna, južno od Budimpešte. Do manastira se dolazi asfaltnim putem iz dva pravca, idući od Baje preko Bátaszéka i idući od Szekszárda preko Bonyháda. Manastir je nekada bio jedno od verskih i kulturnih središta Srba u Panoniji, a danas jedno od glavnih mesta okupljanja srpske zajednice u Mađarskoj.
Istorija kaže da su Grabovac osnovali Srbi iz Dalmacije 1587. bežeći od gladi. Svoju pravoslavnu crkvu podigli su tada na ostacima benediktinskog manastira iz XIV veka.
U njemu danas žive divne monahinje Sofija i Varvara, sa kojima smo se toplo i duševno izrazgovarali i čuli mnogo dirljivih, životnih priča i mudrosti, natočili po predanju lekovite manastirske vode izvorske. Sa monahinjama u manastiru živi i jeromonah Mitrofan. Pozdravljaju Srbiju i kažu da rado dočekuju putnike namernike. Zdušno preporučujem da ih posetite.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter i LinkendIn nalogu
Dodaj komentar