MediaSfera
Foto: Aleksandar Jočić
Gramzivost, pohlepa, bahatost i pravo jačega ukinuli su planiranje i gradnju po meri čoveka i prete da unište identitet Beograda i kulturno nasleđe cele zemlje, ocenjuje sociološkinja Ksenija Petovar, profesorka Arhitektonskog i Geografskog fakulteta u penziji.
Ona u razgovoru za Nova.rs upozorava da ćemo „dok god građani budu verovali da mečka neće doći i na njihova vrata, biti država podanika i ropskog mentaliteta“.
Petrovar je upućivala mnogobrojne kritike na projekat Beograda na vodi kad je još bio na papiru, a sada kaže da svedočimo brutalnom i nasilnom menjanju fizionomije urbanog prostora, degradaciji urbanog nasleđa, menjanju siluete po kojoj se Beograd prepoznaje.
„Ključne zamerke projektu Beograd na vodi su se obistinile. Umesto prepoznatljive slike Kalemegdana i Vračarskog grebena, kada prilazite Beogradu sa zapadne strane, vidite nagomilane visokospratnice, koje se međusobno gotovo dodiruju i bezličnu staklenu grdosiju koja izranja iz Save. Mene kao građanina užasava lakoća s kojom se uništava identitet moga grada, njegova urbana struktura, otimaju javni gradski prostori i priobalje Save i Dunava, nasilno izmeštaju saobraćajni pravci i pomeraju centralne ose vekovima formiranog urbanog jezgra. Od javnosti se i dalje krije kome su prodate naše rečne obale, u čijem vlasništvu je više od stotinu hektara najvrednijeg javnog prostora grada“, ističe Petovar.
Upitana kakve će biti posledice izmene Prostornog plana Beograda na vodi kojim je dozvoljena gradnja višespratnica do 100 metara visine, smanjene su planirane zelene površine i zeleni zaštitni pojas, ona navodi da stanovanje u zgradama visoke spratnosti mnogo košta.
„Pitajte stanare Istočne i Zapadne kapije Beograda i u drugim visokospratnicama kako žive i koliko košta održavanje liftova, instalacija i druge opreme da se zgrada ne bi pretvorila u supstandardno stanovanje. U Beogradu se planira još obimnija izgradnja višespratnica, a da nije urađena nijedna studija o uticaju višespratnice na saobraćajne tokove u okruženju. Bojim se da će Beograd na vodi biti integralni deo urbanog sloma, u šta lagano i neumitno klizi najveći deo Beograda. Da ne otvaram najbolnija pitanja Beograda i većine drugih gradova i naselja u Srbiji – neregulisan odvod kanalizacionih i drugih otpadnih voda, neuređene i divlje deponije, devastirani lokalni putevi“, kaže Petovar.
Ističe i da joj Savski amfiteatar i spomenik Stefanu Nemanji izgledaju tužno i jadno. „Zastrašuju gabariti i lik vladara koji ni po čemu ne liči na Stefana Nemanju koga poznajemo sa fresaka u našim manastirima. Taj spomenik je svedočanstvo osione i nadmene vlasti koja se ponosi prostaklukom, neznanjem i podaništvom svake vrste“, kaže Petovar za „Nova.rs“.
Ona naglašava i da se u Beogradu neprekidno i protiv propisa smanjuju zelene površine: javne površine otimaju zaštićeni investitori, seku se drvoredi, na privatnim parcelama se grade objekti koji sežu do samih ivica opustošenih parcela, što je mimo svih urbanističkih normi.
„Urbanizam kao nauka i praksa planiranja grada je ukinut. Ukinuli su ga gramzivost, pohlepa, bezobzirnost, bahatost, nadmenost, bestidnost i pravo jačega. Dirigovane urbanističke planove potpisuju poslušni stručnjaci koji bi odavno izgubili licencu kada bi postojalo nezavisno i profesionalno odgovorno strukovno udruženje. Kada prevlada uverenje da su kvadratni metri i betonirane površine vredniji od drveća, trave, neizgrađenih površina bezbednih za igru dece, gradskih šuma i parkova, cvrkuta ptica, onda se grad pretvara u hrpu betona i stakla“, ističe Petovar.
Prema njenim rečima, i Kalemegdan je „napadnut sa svih strana“. „Od besmislene i nepotrebne gondole, do izgradnje na donjem Kalemegdanu; oskrnavljen je spomenik Braniteljima Beograda nad kojim se nadvijaju baloni s teniskih terena, a bezočni investitor preti da dođe do same Kule Nebojša – jednog od naznačajnijih spomenika istorije ovog grada. U školi smo učili da samo neprijatelji i dušmani razaraju i uništavaju kulturne i istorijske vrednosti da bi na taj način zatrli tradiciju, istoriju i nasleđe jednog naroda. Nažalost, svedoci smo da izabrani predstavnici ovog naroda smatraju da su dobili mandat da rade šta hoće, da su princip proizvoljnosti u planiranju i uređenju prostora doveli do apsurda, da su do temelja poništili već odavno uzdrmana pravila urbanog reda i da nas pri tome bezočno uveravaju da to sve rade u našem interesu. Što se Uneskove liste tiče, bojim se da ćemo pre stići na neku listu urbicida sopstvenog grada“, kaže sagovornica Nove.
Izvor: N1
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter i LinkendIn nalogu
Dodaj komentar