MediaSfera
Piše: Jovana Ješić
Partiju društvene igre “UNO” prekidaju nam dva visoka muškarca u uniformi.
“Izvinite na smetnji, morate poći sa nama, potrebni ste nam kao svedoci”, reče jedan od njih.
Društvo i ja smo se međusobno bledo pogledali, a potom smo Jelisaveta (drugarica) i ja ustale i pošle za njima. Prešli smo na drugu stranu ulice i prateći u stopu uniformisane muškarce ušle smo u kuću Jelisavetinih komšija. Policija je započela pretres.
Posle sat vremena, vratile smo se kod Jelisavete potpuno šokirane dok nas je ostatak društva zapitkivalo šta se desilo.
Jelisaveta je počela da nam priča priču o svojim komšijama. Prvobitno, to je bila petočlana porodica. Otac alkoholičar i zlostavljač, majka patološki vezana za njega, deca zapuštena, raspuštena, prepuštena sama sebi. Ćerka odličan đak, a njena braća narkomani, kleptomani, lopovi…
Nakon što je ćerka završila srednju školu, otac im je preminuo. Majka to i dan danas, 5 godina kasnije ne može da prihvati, malo je narodski rečeno “skrenula”, braća su nastavila da se drogiraju i kradu, a ona, ona je odustala, od učenja, od sebe, od života.
Radi u lokalnoj prodavnici tek da bi imali za hranu, majka kući oplakuje pokojnog muža, braća povećavaju doze droge i dovlače kući ukradene stvari. Zbog toga je između ostalog i bio pretres.
Dok smo skupljali “UNO” karte, Jelisaveta nam je rekla da joj je ta devojka na pitanje: “zašto si odustala od svega?” rekla: “pa zar sam imala neke šanse, pored ovakve porodice i sudbine?!”
Dugo sam razmišljala o svemu tome i pitam se imamo li pravo da dignemo ruke od sebe, od učenja, od života samo zato što nam se dešavaju loše stvari?
Svako od nas ima probleme, svakome od nas je život težak, ali ipak od njega ne možemo da odustanemo.
Da li ja treba da odustanem od života, jer mi je majka preminula?
Da li neko drugi treba da odustane od života, jer mu je dete preminulo?
Da li neko treći treba da odustane od života, jer je invalid?
NE!
Život je da se živi, život je da se pada i ustaje. Život je da se plače, ali i da se smeje. Život je da se svako od nas bori da mu on bude bolji, a ne da od njega odustajemo samo zato što su loše stvari oko nas. Svako od nas ima šansu da uzme život u svoje ruke, da ga preokrene i da stvori sebi najbolji mogući život.
Jovana Ješić
Rođena je 20.01.2001. godine u Beogradu. Studentkinja novinarstva koja kroz tekstove promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Radi kao novinarka Original magazina i PR književnice Ljiljane Šarac. Hobi joj je pisanje, u slobodno vreme čita knjige i bavi se preduzetništvom. Promoviše svoj pogled na svet i oplemenjuje čitalački um tekstovima koje piše. Voli da putuje. Ima svoju stranicu: https://jovanajesic.wordpress.com/
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter i LinkendIn nalogu
Dodaj komentar