MediaSfera
Foto: Foto arhiva
Veče uoči Petrovdana zapadnu Srbiju i Republiku Srpsku i ove godine će osvetljavati plamen petrovdanskih lila. U mnogim gradovima, poput Loznice, Valjeva, Šapca, organizuje se tradicionalno paljenje lila. Jedinstven običaj u ovom delu Srbije čuvaju i u Jelavu, gde su uz lilanje organizovali igranje u kolu za dukat, narodno veselje i priredili vatromet.
U našem narodu održao se prastari običaj pravlјenja i palјenja lila (olalija, oratnica, orata, vrteska). Slični običaji postoje ili su postojali kod svih slovenskih naroda. Danas se lile uglavnom pale uoči Petrovdana ili Ivanjdana, negde na Spasovdan, Đurđevdan, pa i na Bele poklade. Lile se prave od tankog površinskog sloja kore mladog drveta breze ili divlјe trešnje, koja se posle toga ubacuje u procep na vrhu sirovog štapa (uglavnom leske) ili se namotava oko njega.
Uveče, uz palјenje velikih vatri, pale se i lile. Prvo se palila „živa vatra“, najčešće trenjem dva suva drveta ali i kresanjem kamena o kamen ili udaranjem čekića po hladnom gvožđu na nakovnju. Velika moć i snaga pripisivana je živoj vatri, a palјenje takve vatre bio je kolektivan čin u kome je učestvovalo celo selo. Posle palјenja žive vatre palile su se lile i ogromne vatre i to ne samo po centralnim mestima gradova i sela, nego i po okolnim ulicama i brdima, tako da je cela okolina bila osvetlјena do svitanja.
Sa upaljenim lilama lilari obilaze oko kuća, torova, izvora po tri puta, govoreći: “Lila gori žito rodi“, ili “Veselo nam lile gore, da nam krave dobro vode“. Vrlo često bi ovaj običaj s lilama dobijao karakter takmičenja: za pobednika je smatran onaj čija bi vatra više i duže gorela. Domaćini kod kojih lilari dođu, daju im belog mrsa i nešto drugo od hrane. Veruje se da će ona kuća koja nagradi lilare, čitave godine biti od napretka!
Iako nas hrišćanstvo uči da je običaj palјenja lila uspomena na progon i spalјivanje hrišćana, istina je malo drugačija. Palјenje lila je veseo narodni običaj, nema nikave veze sa smrću i stradanjem. Samim tim što je običaj sveslovenski, a poznat je od davnina i mnogim drugim evropskim narodima, jasno je da vodi poreklo iz prethrišćanskih vremena. Palјenje lila simbolizuje i sagorevanje svih lјudskih ovozemalјskih grehova, kako u srcu tako i u duši.
Veoma sličan običaj našem palјenju lila je rimski praznik Parilia (posvećen božanstvu Pales) koji su praznovali pastiri sa želјom da im stoka napreduje. Slično kao i kod nas, pale se velike vatre, zatim se preskaču, pale se baklјe….
Čuveni slikar Milić od Mačve je u svom rodnom selu Belotiću od osamdesetih godina sve do dve godine pred smrt organizovao javno paljenje lila na svojoj „Radovan kuli“. Posle smrti slikara uveče Petrovdana poslednjih nekoliko godina se organizuje manifestacija „Mačvanska lila“.
Običaj je i da devojke skupe slamu na gomilu i zapale na seoskoj utrini. Tu potom dolaze lilari i ostala omladina, pa svi zajedno slave i vesele se igrajući oko vatre, a muškarci se takmiče u preskakanju plamena.
Novokomponovani običaj među mlađom populacijom po nege u Srbiji i Republici Srpskoj jeste da umesto lila omladina pali stare automobilske gume. Pritom se takmiče da plamen bude što veći, a o zagađenju koje je epilog čitave ove priče ne treba ni diskutovati. Smisao praznika potpuno je obesmišlјen i ovakve radnje nemaju baš nikakvu hrišćansku ni tradicionalnu simboliku.
Sve u svemu, lepo je, posebno u seoskim sredinama, da se deca, mladi, meštani i gosti okupe i ožive i u lajkovačkoj opštini ovaj stari simboličan običaj.
Izvor: Opanak.rs, Kolubarske.rs, FB Staroslavci
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter i LinkendIn nalogu
Dodaj komentar