Putovanja

Kao da je tu oduvek bila: Kuća nobelovca Ive Andrića, u ulici Nјegoševoj

MediaSfera

 

 

Piše: Miroslava Kojić

Foto: privatna arhiva Miroslava Kojić

 

 

Na Toploj, u Herceg Novom, između parka „Boka“ i crkava Svetog Đorđa i Svetog Spasa, gde je Nјegoš učio  pismena kod jeromonaha Josifa Tropovića, nikla je 1963. godine kuća nobelovca Ive Andrića (1892-1975) i njegove supruge Milice. Ovde su proveli pet srećnih godina, pre nego što je Milica Andrić 1968. godine preminula. Kuću je projektovao ugledni beogradski arhitekta Vojislav Đokić, koji je i sam često boravio u ovom gradu.




Milica i Ivo zajedno su krajem pedesetih godina počeli da posećuju Herceg Novi, odsedajući u hotelu „Boka“. Hotela više nema, srušen je u zemlјotresu 1979, istoimeni park lepo je uređen, prepun cveća i egzotičnih bilјaka.

U kući okrenutoj moru, sa čijeg se balkona, kroz palme i čemprese, vide obrisi Lovćena, bračni par Andrić se družio sa prijatelјima, među kojima su bili Branko Ćopić, Mihailo Lalić, Desanka Maksimović, Stevan Raičković, Zuko Džumhur, Branko Lazarević…,  Novlјani Vojo Stanić, Bosilјka i Ilija Pušić i drugi.

Saznajemo u Kući-muzeju da je Evlija Čelebija, turski putopisac iz 17. veka posetio  ovaj primorski grad, da su u Herceg Novom bili Vuk, Nјegoš, Matavulј, Šantić, Nušić. Nјegoš je pevao o ovoj lepoti:  Novi grade sjediš na kraj mora i valove brojiš niz pučinu… Ne slučajno, glavna i najduža ulica u Novom jeste Nјegoševa. Sam Andrić je zapisao: Ne bih se mogao setiti nijednog, ma i kratkog perioda u životu bez Nјegoševog stiha, bez misli o Nјegošu.

Anriceva-kuca-obnovljena-sredstvima-EU-jpg

U Andrićevom vrtu  bili su cveće i baštica, sa paradajzom i začinima. Uživao je u radu u vrtu, o čemu svedoče fotografije u muzeju.

Nije se vraćao u jedinu kuću koju je sagradio, posle smrti supruge Milice Babić Andrić (1909-1968), prve srpske školovane  kostimografkinje, koju je potajno voleo gotovo dvadeset godina, a supruga mu je  postala godinu dana nakon smrti njenog prvog muža, Andrićevog  velikog prijatelјa, Nenada Jovanovića. Iz  njegove čežnje za Milicom, proistekla je  pripovetka „Jelena, žena koje nema“.

Posle Andrićeve smrti kuća je pripala naslednicima. Mnogo godina kasnije, otkupila ju je opština Herceg Novi. Prvi put je za javnost otvorena u leto 2018, da uz dalјu revitalizaciju  dobije sadašnji izgled.

Tri godine trajali su radovi na rekonstukciji kuće i vrta, uz podršku Evropske unije u okviru projekta prekogranične saradnje, a deo sredstava obezbedila je hercegnovska opština.

Andirceva-kuca-pogled-jpg

Stalna muzejska postavka „Andrićeve  novske staze, lica i predeli“ otvorena je aprilu i tako je obeleženo 60 godina od dodele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću.

Na svečanosti otvaranja, u dvorištu Andrićeve kuće, dramski umetnik Tihomir Stanić izveo je monodramu „Na Drini ćuprija“.

Autori postavke su  istoričari književnosti, dr Vladimir Roganović, rukovodilac Ekspertskog  tima za revitalizaciju objekta i Tatjana Korićanac, koja je više decenija bila rukovodilac Spomen-muzeja Ive Andrića u sastavu Muzeja grada Beograda. Ona je pre deset godina, povodom 50 godina Nobelove nagrade dodelјene Andriću, priredila izložbu „Ivo Andrić pisac i/ili  diplomata“,  viđenu  u mnogim gradovima, počev od Sarajeva, u kojem  se Ivo  kao dečak prvi put susreo sa velikom knjižarom, preko Travnika  i Herceg Novog, ali i nekih gradova u kojima je Andrić bio diplomata, kao što su  Pariz i Brisel. Za neverovati je, da je i maleni Ljig, početkom 2012. video ovu izložbu.

Prostor-za-kulturne-programe-rev.jpg

A kako je Ivo Andrić stupio u diplomatsku službu? Studije započete na Mudroslovnom  fakultetu u Zagrebu, nastavlјene u Beču i Krakovu, prekinuo je Prvi svetski rat. Diplomirao je tek 1924. u Gracu iz oblasti istorije Austrije, filozofskih nauka i slovenske filologije, čime je ispunio neophodan uslov da ostane u diplomatskoj službi, u koju je stupio  1920. posle odluke da iz Zagreba pređe u Beograd. Od Vatikana, preko Bukurešta, Trsta, Madrida, Marseja, Pariza, Brisela, krajem tridesetih godina  Berlina u najvišem rangu, diplomata Kralјevine Jugoslavije bio je do 1941. kada je penzionisan.

Nјegova književna profesija, donela mu je Nobelovu nagradu, koju je, na svečanosti u Stokholmu, 10. decembra 1961, primio iz ruku švedskog kralјa Gustava VI. Novčana nagrada iznosila je 250.000 švedskih kruna.

Četrnaest godina kasnije, objavlјeno je: Preminuo je Ivo Andrić.Otišao je umetnik koji je gradio mostove među lјudima i narodima.

Otišao sam.

Iza mene je ostalo sve što u lјudi rekli,

kao pramičak magle koji se gubi.

A sve što su uradili, poneo sam na dlanu jedne ruke.

Otišao je Ivo Andrić jednog marta 1975. godine. Imala sam 19 godina, bila sam brucoškinja na Fakultatu političkih nauka u Beogradu. Među hilјadama lјudi na Novom groblјu, koleginica i ja odale smo počast našem nobelovcu Ivi Andriću. Sahranjen je u Aleji velikana.

Ni tada, ni godinama kasnije, nisam slutila da ću biti bibliotekarka. Školovala sam se za diplomatiju, postala profesorka u Gimnaziji, potom bibliotekarka.

Kustoskinja u kući-muzeju, koji radi sedam dana u nedelјi, zanimlјivo priča o Andrićima, i raduje  se što  bibliotekarka ima sijaset pitanja, a  saslušala je i dopunu o našem nobelovcu, iz ugla lјiške bibliotekarke, koja je punih 27 godina preporučivala, pre svega mlađim korisnicima, da čitaju Andrića. Sama, pročitala gotovo sve što je napisao, još u studentskim danima, uz podrazumevajuće knjige iz programa gimnazije.

Andriceva-kuca-u-kuci-muzeju-jpg

Upisala se i u Knjigu utisaka.

Znam, vratiću se Andriću i Herceg Novom. Nјegovim stazama, od šetališta Pet Danica, preko Nјegoševe, Starom gradu, posetiti Nјegoševu školu. Čitaću ponovo stihove Alekse Šantića iz 1906, o Boki, uklesane na mermernoj ploči kod izvora pored  mora. Šetaću parkom „Boka“, fotografisaću opet tvrđave, crkve, vrtove, posetiti zavičajni muzej, videću i biblioteku i raspitati se kako ova ustanova kulture čuva sećanje na sugrađanina Ivu Andrića. Kako se u Andrićevoj kući održavaju pesničke večeri i dramski programi, možda mi se posreći, te budem u publici.

Da ne zaboravim, ovo junsko hodočašće Andrićevim stazama i bogazima, započelo je u Višegradu, gde sam kuću u kojoj je živeo, gledala i sa vode, iz brodića, uz posetu Andrićgradu. Kuća u Višegradu je u privatnom posedu, nije na prodaju, a Ćuprija na Drini predstavlјa večnost nasuprot prolaznosti  života.

Autorka je bibliotekarka u penziji Gradske biblioteke u Ljigu




Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .