MediaSfera
Piše: Ksenija Matović
Foto : Nenad Mandić, FB Dnevna doza prosječnog Dalmatinca i CZIP
Pod kobilicom
ljeskale kolonade
Nije disao
Modrio zeleno
U krošnji masline
zrikavac
Pasali2 su izbori.
Za njima su ostale puste strade3, grube riječi, ružni grafiti, šporkica i gaće na kant.
Peškarija4, Donji dom pjace, je beštimo5.
– Anatetemate6 ih bilo! Obećali mi asfaltirat do u-banju7, a zalopatali, ma ni za na-zub, ispre šjor Bepove garaže.
– Ka je njiov.
– A-ti?
– Meni su zborili sredit gomna, a ostavili škudelu8 ispre tumbina9.
– A dobro, ne može se reć da baš ništa nisu uradili.
– Okle. Senglići su bili par celans.
Gornji dom pjace, vas u pomodore10 i kukumare11 zaleđa Bodruma, španjulete12 made in Vrapča, mudante13 i bušte14 iz pobratimskoga Hđina, je računo na kapitalne.
– Rekli su napravi mostove od Luštice do Prevlake, od Njivica do-Savine, pa na – svetu Neđelju i onda još jedan Risan-Perast-Kotor.
– Biće tu i dva- tri tunela. Zelenika-Zmijice, Potkop – Žanjic- hotel Plaža i Krašići – rt Kobila- Igalo.
– Eee, a šoldi?
– A la maka15.
– Ma nemoj me jeba…..
Bridžit Džons, prima đurnalistica komunutadi je intrala na-pjacu da kupi petrusina16 i napravi anketu o postizbornim očekivanjima ćinećite.
Susjed Sandro anarkišta je lentravo17.
Šinjora Seka je sublimirala.
– Ako je sudit po broju mediga18, posebno ortopeda na-liste, mi smo vi u komade.
Fojiška je volio Cres, kurenat19 i let iznad Kvarnera.
Fojiška nije poznavao kolege Peruna i Jadrana, pale između 30 i 40 paralele koju siječe 80 meridijan trougla Murino-Čakor-Peć.
Na otoku jesu.
Ka su mu pripetali satelicki transmiter, zakantali20 su „ Poleti galebe, poleti“, jer je šinjora Mirta, direktorka Oporavilišta, nosila oćale u tipu Oliver 1975. kojega je nezmjerno volila, pa su joj se stili ušupkat.
I tako je Fojiška, na migratornome putu ka Bliskome Istoku i dalekoj Africi, napravio kovit, tri avalans rolne i šes’ i po lupinga nad Jadranom.
Gušta21 je s kolegama.
Dok se nije dovatio Plava.
– Cres ovdi, Cres ovdi, orao pao, orao pao. Prijam.
– Aljo, Soljana ođe. Šta oće? Over.
– Orao pao, orao pao. Prijam.
– U pićku mater! Over.
– Pratimo Fojišku. Signal se gubi iznad Plava. Prijam.
– Bolji me patka. Over.
– Nije patka šjor. Sup je. Prijam.
– I za MUP me zabolje. Over.
Sa Cresa nisu stili odustat i pošli su lično potražit crnu kutiju.
Ka su arivali22 na Skadarsko, imali su što i čut i vidjet.
Fijoška nije skapulo23, ma kutija jes.
Jasno se čulo.
Fijoška : „Ne vidimo kopno. Nismo sigurni u svoju poziciju. Ne znamo gdje smo. Izgleda da smo se izgubili.
CZIP toranj: Kako je to moguće? Vrijeme je veoma lijepo. Krenite prema zapadu.
Fijoška: Ne znam u kojem smjeru je zapad. Sve djeluje pogrešno. Vrlo čudno ali nisam siguran niti u jedan pravac. Čak ni površina mora nije nije tamo gdje bi trebala biti“24.
Kššššššššššššššššššššššššššššššššššš
Šinjora Mirta je obrisala oćale lencunom25.
Iznad jezera je vidjela svih pet aviona Leta 19.
Četrnaestočlana posada iz 1945.godine, kartala26 je u brišućem letu iznad 2021.
Pilot : Vidimo kopno. Pozicija. Prijem
CZIP toranj : Na istoku ste. Over
Pilot : Ne znam u kojem smjeru je Zapad. Prijem.
CZIP : Ni mi. Over.
_______________________________________________
ričet1, recept
pasati2, proći
strada3, ulica
peškarija4, ribarnica
beštimati5, psovati
anatetemate6, iskrivljeno od anatema na te
banja7, kupatilo
škudela8, velika šolja
tumbin9, propust za vodu ispod ceste
pomidora10, paradajz
kukumar11, krastavac
španjulet12, cigar
mudante13, donje gaće
bušt14, grudnjak
a la maka15, besplatno
petrusin16, peršun
lentravati17, fotografisati
medigo18, ljekar
kurenat19, vodena ili vazdušna struja
kantati20, pjevati
gušt21, užitak
arivati22, doći
skapulati23, spasiti se
24– dijalog između kontrolnog tornja i čuvenog Leta 19, daleke 1945.godine, kada je pet USA vojnih aviona nestalo u Bermudskom trouglu
lencun25, čaršaf
kartati26, mahati rukama
Ksenija Matović
Pesnikinja i novinarka. Autorka popularne kolumne „ Škurin“, koja je na našem portalu objavljivana tokom 2018. i 2019. godine, u svom nastavku, ponovo sa mnogo humora i satire, ispisuje storije o malom primorskom mestu, oživljavajući “oriđinale”, presvlačeći događaje, izvlačeći najupečatljive karakterne crte sugrađana, smelo otvarajući pitanja mentaliteta, beskompromisno razobličavajući pojave i nazivajući ih pravim imenom. Govoreći lokalno, uz upotrebu romanizama i arhaizama, te koristeći jezik kao način oživljavanja zaboravljene komunikacije, ali i ubojite satire, autorka zapravo govori o svim gradovima i ljudima.
Dodaj komentar