MediaSfera
Piše: KsenijaMatović
Foto: Ksenija Matović
Ljeskali
puni mirte
Sitne
bezdjetne kolijevke
Na dlanu
zrnevlje pučine
Nakon šizme unutar prvoboračke organizacije komunitadi, NOB se rasplamso ošponde1.
Te setemane2, SPNOB „Ivo Lola Ribar “ je uspio prvi arivat3 na spomen obilježja sjenama prošlosti.
S osobitim pijetetom, položio je garifule4 na-ploču podignutu u čast trojci (ne ta jebate), koja je neka’ na-Španjolu destregala5 jedan taljanski reflektor, a drugi oštetila.
UPNOR „Ribar Lola Ivo“ je išempijo6.
Koliko odma su na vrh Tore poslali trojku ( ne tu jebate), koja je uz pomoć jednoga kanočala7,
na-smjenu, čitala s usana kroz ponistru8 suterena u Agruma, gdje se odvijo konspirativni sastanak najužega odbora kokurentskoga SPNOB-a.
Jasno se vidjelo kako bumbe9, kantaju10 i balaju11.
Nisu vidjeli šinjoru Mirandu, kako je u kantun12 razvila pitu monumenata sjeni ćinećite, koju su nakon zbora upamtili i pojeli.
U- štab nisu imali što zborit.
Za razliku o-pjace.
Ma tu su ih čekali.
Trojka SPNOB-a ( ne ta jebate, upamti više) je u-noć, preko murala na-more, ispisala
„Plovila moren, plovila mala barka“.
UPNOR je proguto njesku13.
Oma su reagirali u-štampu.
– Retrogradne elemente kolaboracionizma, ćemo lično izbruškinat14!!!
SPNOB im nije osto dužan, pa su uputili najoštriji demantij.
– Kome smeta Vinko Coce???!!!
UPNOR je zinio ko cipal na gomno.
Odlučili si izrazit antifašistički protest, tako što će nedjeljom vozit u-kontru antifašističke bande15, strade SPNOB-a.
Inđoma dela šoma16, Trg maršala Tita je posto podzemna garaža.
U-Mjesnu zajednicu Meljine su za četiri godine 563,99 puta zborili da će regulirat korito potoka Nemila.
Od toga, zadnje predizborne setemane jedno 463,99 puta, da će putem idejnoga projekta „Kuneta17“, deliberat12 kružni tok od indoor ronjenja u inspiratornoj apneji, za vrijeme obilnih proljetnih, jesenjih i zimskih kiša.
Prije toga, na-svake četiri godine se, oprilike od paleolita pa naovamo, zborilo isto.
Idejno.
E, kako drugo?
Ma u-pjacu se znalo da od-toga nema ništa, jer vi Nemila meandrira i-gore od Mekonga.
Nema toga mosta ni broda koji bi je skapulo19, altroke20 kuneta.
13.aprila, taraca Doma JNA je bila iluminirana.
Jedan je mladić, iščetkao i uredno odložio mornaričku uniformu.
Obukao najljepše odjelo i stavio kravatu.
Lijepu gustu kosu, briljantinom namjestio na rokabili i strčo nizaskale.
U sebi je pjevušio
„ Nek oči tvoje brižne
Vječno krasi topli sjaj
Nek je tebi mama Huanita
Zato srećan pozdrav taj“!
Svi su ga već čekali.
Arija je mirisala na gliciniju i roštilj šjor Murata.
Sa portabl gramofona, čuli su se Bobi Solo, Điljola Činkveti, Domeniko Modunjo, Đani Morandi…. Džimi Fontana …
Noć se prislonila na visoke potpetice, fjok21 i cigarete.
Onda zanjihala.
Prije nego li će pasti.
Posljednja.
Visoko… u jarbolima gnijezdio grad.
Onda zaplovio.
____________________________________
ošponde1, od ograde, od ivice, oštrimice
setemana2, sedmica
arivati3, stići
gariful3, karanfil
destregati5, uništiti
išempijan6, izluđen
kanočal7, dvogled
ponistra8, prozor
bumbiti9, piti
kantati10, pjevati
balati11, plesati
kantun12, ugao
njeska13, mamac
bruškinati14, ribati čvrstom četkom
banda15, strana
inđoma dela šoma16, na kraju krajeva
kuneta17, kanal
deliberati18, osloboditi
skapulati19, spasiti se
altroke20, a kamoli
fjok21, ukrasna vrpca zavezana na poseban način
Ksenija Matović
Pesnikinja i novinarka. Autorka popularne kolumne „ Škurin“, koja je na našem portalu objavljivana tokom 2018. i 2019. godine, u svom nastavku, ponovo sa mnogo humora i satire, ispisuje storije o malom primorskom mestu, oživljavajući “oriđinale”, presvlačeći događaje, izvlačeći najupečatljive karakterne crte sugrađana, smelo otvarajući pitanja mentaliteta, beskompromisno razobličavajući pojave i nazivajući ih pravim imenom. Govoreći lokalno, uz upotrebu romanizama i arhaizama, te koristeći jezik kao način oživljavanja zaboravljene komunikacije, ali i ubojite satire, autorka zapravo govori o svim gradovima i ljudima.
Dodaj komentar