MediaSfera
Piše: Ksenija Matović
Foto: Ksenija Matović
Blijedio pun
Nad
sivim brdima
jedrilo jato rakita
Povijen
nad mrtvim gnijezdima
S dlana
popio levanat
Gurnuo čun
Komunitad2 se podijelila.
Totalmente.
Kud sa monumentom najvoljenijega kapa komunitadi?
I to baš sa’, ka su mu ošegali testamenat, destregali3 đardin4 čije su pelcere, još početkom prošloga stoljeća marineri u mudante5 švercali, a ribnjak opiturali6 u desantni dazzle7.
Sa’ ka su avangardirali ćinećitu o baroknoga, do stila roko.
Šta ko?
Roko ko je stio, što Vi je.
E.
Sa su tome najvoljenijemu, za četiri godine, 144 puta najavljivali postavljanje monumentalnoga monumenta.
Za – svaki Dan komunitadi, Dan susjedne državnosti, Dan zaštite nosoroga, Dan šugamana8, Dan borbe protiv malarije, Međunarodni dan babica, Dan libra9, Darvinov dan, Svjetski dan lastavica, Svjetski dan čistih ruku, Međunarodni dan solidarnosti sa palestinskim stanovništvom, Evropsku noć slijepih miševa, Slavu osnivača činećite, krsnu slavu prežidenta i prislave 129,99 konsiljera10 i jednoga žerara11.
Šjor Inžinjer je beštimo12 nad milionitim gipsanim odlivkom najvoljenijega kapa.
Te donja dlaka od desnoga mustaća mu je pošla po milimetra jugoistočno, lijeva špigeta13 izgleda ko blavor, treći botun14 ozdo nije vidljiv sa – Žvinja, prva četvrtina donjega kapka ima dvije i po, umjesto tri trepavice …..
Ma isto ga je luda najviše vatala o lokacije.
Prežidente ćinećite je kapa stio metnut na kapitalni ander konstrakšen novega Trga Svetoga đenerala Garažija samoparkiranoga, oma iznad Trga mašala Tita.
Šjor Inžinjer je puka.
– Šjor Mirko, najvoljeniji kapo komunitadi mora bit na-pjacu!!! Kaki Trg!! Pjaca!!!
Stio je podijelit viziju.
Prijepodneva, monument bi bio međ balanacnima i blitvom, popodne med afterom.
Šinjora Vimbldon od-duškina je išempijala15.
– Kake su te to monade16 spopale ?! Šjor Mirko o pomidore ???!!!
– Eo vi ga projekat. Skužajte. Imaćete i spizu17 i kulturu.
– Nabij ga u gujcu! Dok san ja na čelo špine18 u kantun19 o pjace, moš se jebat !!!
Izvor Karača je presušio cijela 2 minuta i 23 sekunde.
Crni je omen prostrujo kroz-grad.
– Ovo ne pamte ni najstariji Turci.
O pjaci da ne zborim.
– Sa ka se aktivira klizište zbog istražnih radova na sanaciji klizišta,biće nama lungo mare do Barija.
Šjor Dotur od igaljskoga peloida, oma je elaboriro na portal Kuri(r)jere de la Adriatiko.
– To Vi je sve od otih kamenoloma u zaleđu. Tucaju đe stignu, a ka to dođe u Sutorinu, nema nan spasa.
Šinjora Seka je plivala baterflaj na-suvo i listala android, ka je uvatila trentauna20.
Iz ramena je postavila pseudonimni komentar.
Šlapa21 : „Ovi je pošo na ostiku. Kake veze ima Karača sa Sutorinom“?
Šjor Dotur se pseudonimno ofendio22.
Plankton: „Štraco23, potašulaj24 se. Ne znaš snagu Golfske struje“.
Onda je iz špine izašla pantagana25.
Mirisala je na pjate26, bohor i 20 dana turističke sezone „ Kovid koji vam nedostaje“.
Ka su na četvrtome openingu za dvije setemane27, u-kuću svečano ugurali i posljednji Ikein tambure, salon namještaja Ivo Lola Andrić…. je zatvoren.
Onda su, ota švecka kopanija, koja je enterijernim uratkom Časa anatomije, ujedno dala novu dimenziju kući Gracke muzike, (zbog čega je šinjora Kapelnica, u – manje grupe vježbala niz posmrtnih marševa, sa posebnim akcentom na činele šjor Fatka) Avanturistička organizacija grada, Pokrovna ustanova kulture i Sekretarijat omladinske kartice i lokalnih akcionih planova, osmislili posebnu koračnicu „ Po ure torture“.
Za furešte28 i one koji se tako osjećaju.
Nakon zagrijavanja, u tipu vježbanja rigor mortisa u Gracku muziku, grupa je mogla krenut u điradu29, po vodstvom iskusnoga kuvara-tehinčara trećega stepena, koji ih je pantomimno upućivo ka Tori30, gdje je mogla vidjet kako švere31 ne moraju radit.
Na pjacu bi se upoznali sa duboreznom pločom Harvija Kajtela, poznatoga hodoljuba.
Onda bi grupa imala pe minuta libero32, da marenda33 u amblem grada – Park crvenoga surlaša i oma se u produžetku, upozna sa ansamblom Pozorišta komunitadi, koje je ispre palate Burovina, iz koje su dobili nogu u prkno, zbog dva fendera i stana Šinjore od đeza, vježbali radio drame.
Onda su na prešu34, mogli obić Gracki muzej, jer su ga obnovili oni što su prije bili na vlas, a sa’ su se u ovu ugradili ovoga svijeta, te obić školsku kuću oca nacija, gdje su mogli spoznat, kako nikako nije mogo učit u Ikeu da ga jebeš.
Đir se završavo na dva oblutka oživalnoga mosta vladike Savatija, koji ni nakon tri godine o profundavanja35, nije stigo upas u agendu „ Ne damo svetinje“.
pomidora1, paradajz
komunitad2, opština
destregati3, upropastiti
đardin4, vrt
mudante5, gaće
opiturati6, ofarbati
dazzle7, vrsta kamuflažne boje na vojnim brodovima i avionima
šugaman8, peškir
libar9, knjiga
konsiljer10, savjetnik
žerar11, titula u diplomatiji
beštimati12, psovati
špigeta13, pertla
botun14, dugme
išepijati15, izludjeti
monade16, pizdarije
spiza17, hrana
špina18, slavina
kantun19, ćošak, ugao
trentauna20, izgubiti živce, napad ludila, navala bijesa
šlapa21, papuča
ofenditi se22, naljutiti se
štraca23, krpa
potašulati se24, reći nešto što nije trebalo, praviti se lud
pantagana25, štakor
pjat26, tanjir
setemana27, sedmica
furešt28, stranac, turista
đirada29, kretanje u krug
tora30, sat kula
švere31, kazaljke na satu
libero32, slobodno
marenda33, užina
preša34, žurba
profundati se, propasti dolje
Ksenija Matović
Pesnikinja i novinarka. Autorka popularne kolumne „ Škurin“, koja je na našem portalu objavljivana tokom 2018. i 2019. godine, u svom nastavku, ponovo sa mnogo humora i satire, ispisuje storije o malom primorskom mestu, oživljavajući “oriđinale”, presvlačeći događaje, izvlačeći najupečatljive karakterne crte sugrađana, smelo otvarajući pitanja mentaliteta, beskompromisno razobličavajući pojave i nazivajući ih pravim imenom. Govoreći lokalno, uz upotrebu romanizama i arhaizama, te koristeći jezik kao način oživljavanja zaboravljene komunikacije, ali i ubojite satire, autorka zapravo govori o svim gradovima i ljudima.
Dodaj komentar