MediaSfera
U svetu se danas raznim manifestacijama slavi Međunarodni dan žena kao deo borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca. Ovogodišnji praznik se kao i prošle godine obeležava u svetlu epidemije novog korona virusa, tako da su mnoge zemlje preporučile građanima da se ne okupljaju na tradicionalnim manifestacijama.
Međunarodni dan žena je, istorijski gledano, nastao kao borba protiv kapitalizma koji je ugnjetavao ženu. Osmog marta 1857. su radnice u tekstilnoj industriji u Njujorku protestovale protiv niskih plata i nehumanih uslova rada. Tražile su kraće radno vreme, veće plate i zabranu eksploatacije dečijeg rada.
Njihov bunt je brzo ugušen, ali prvi korak je ipak nepovratno napravljen.
U većini savremenih političkih priručnika prihvaćeno je da je 8. mart proglašen danom žena u znak sećanja na tragični događaj u Njujorku 1906. kada je za vreme obustave rada u jednoj fabrici tekstila izbio požar u kome je život izgubilo, po jednima 19, po drugima 129, a po trećima čak 149 radnica.
Socijalistička partija SAD 1909. godine predlaže da se ustanovi Dan žena, a nakon toga, 1910, Klara Cetkin, članica Nemačke socijalističke partije na prvoj Međunarodnoj ženskoj konferenciji u Kopenhagenu predlaže i formalno ustanovljenje Međunarodnog dana žena. Zahtevi te prve Međunarodne ženske konferencije u organizaciji Socijalističke internacionale su bili sledeći: bolja radna prava, pravo glasa i uključenost žena u javni život.
Sledeće 1911. Dan žena je u Austriji, Nemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj slavilo preko milion radnica.
Prve proslave u Amrici
Italijanke Tilbe Kapomaca i Mariza Ombra tvrde u knjizi Osmi mart: istorija, mitovi i proslave Međunarodnog dana žena da ne postoje dokazi o bilo kakvom požaru u SAD u kome su radnice bile žive spaljene. Bilo kako bilo kada je Klara Cetkin 1910. godine lansirala ideju o uvođenju međunarodnog dana žena u SAD se već proslavljao Dan žena i to poslednje nedelje februara, počev od 1908. godine. Uvele su ga, dakle, članice Socijalističke partije Amerike, a gospđa Cetkin i njene sledbenice su ga internacionalizovale. U Rusiji sa demonstracijama povodom Međunarodnog dana žena počinje takozvana Februarska revolucija (po novom kalendaru 8. marta). Nakon oktobarske revolucije, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj izborila se da 8. mart postane državni praznik.
Novi život i novi imidž obeležavanja ovog praznika donose (neo)feministkinje sedamdesetih godina. Italijanske feministkinje su 1972. prvi put izašle na rimske trgove. U dugoj istoriji večnog grada bilo je to prvo masovno okupljanje pripadnica lepšeg pola koje su javno tražile veća prava i izjednačavanje s muškarcima. Doduše bilo ih je svega pedesetak, ali nekoliko godina kasnije okupilo se njih 50.000. Redarice u nosile oko ruke natpis veštice. Feministkinje drugog talasa vraćaju dignitet prazniku žena imenujući ga danom akcija za ženska ljudska prava.
Godine 1975, Ujedinjene nacije su prihvatile 8. mart kao Međunarodni dan žena.
Majčin dan
U Srbiji 8. mart je proslavljen prvi put 1914. godine. Osmi mart je prihvaćen kao međunarodni dan žena 1917. godine.
U Rusiji sa demonstracijama povodom Međunarodnog dana žena počinje takozvana Februarska revolucija (po novom kalendaru 8. marta). Nakon oktobarske revolucije, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj izborila se da 8. mart postane državni praznik.
U SFRJ nakon Drugog svetskog rata 8. mart je proslavljan prvo kao dan u kojem se govorilo o ravnopravnosti žena, pa je akcenat pomeren na majčin dan. Na ovoj dimenziji praznika insistiralo se u obrazovnom sistemu od obdaništa do srednjih škola.
Crveni karanfili, školski sastavi na temu Moja mama i obavezne dečije rukotvorine, koje su, ipak, za svaku mamu najlepši poklon, postaju sastavni deo osmomartovske ikonografije. U većini zapadnih zemalja ovaj praznik se ne slavi od tridesetih godina prošlog veka, zbog njegove komunističke konotacije.
Kad je Antifašistički front žena pretvoren u Konferenciju za društvenu aktivnost žena praznik je dobio karakteristike praznika u potrošačkom društvu. Sindikati su organizovali putovanja žena u inostranstvo, drugarice su u preduzećima i ustanovama dobijale novčane čekove za kupovinu, u hotelima i restoranima su sindikalci su organizovali putovanja žena u inostranstvo, žene su u preduzećima i ustanovama dobijale novčane čekove za kupovinu, u hotelima i restoranima su organizacije sindikata organizovale kolektivne ručkove, večere, zabave. Žene su dobijale cveće.
Akcionim anketama na ulicama Beograda feministkinje 1988. godine prikupljaju prve podatke o nasilju nad ženama. Dve godine kasnije, 8. marta 1990. otvaraju prvi SOS telefon za žene i decu žrtve nasilja. Feministkinje pokreću akcije pod sloganom „Stop muškom nasilju nad ženama”, „Učinimo živote žena društveno vidljivim”, „Lično je političko”, „Žene su snaga žena”. Feministkinje se 1991. aktivno uključuju u antiratni pokret. Danas su stavovi iz Minimalnog programa ženskih zahteva Beogradskog ženskog lobija postali deo državne politike u Srbiji.
8. mart postao dan koji je više potreban muškarcima nego ženama, kao svojevrstan praznik džentlemenstva, čime se na neki način skreće pažnja sa ideje o ravnopravnosti polova.
Klara Cetkin
Rođena je 1857. godine kao Kalara Ajzner u Videru, selu u Saksoniji. U Lajpcigu, gde se školovala za učiteljicu upoznaje ljubav svog života socijalistu Osipa Cetkina. Nakon zabrane Socijalističke partije Nemačke Osip biva proteran, a verna Klara uzima njegovo prezime i polazi za njim u izgnastvo. Par se nastanjuje u Parizu, gde Osip umire 1889. godine. Nikada se nisu večnali, da i ona ne bi izgubila državljanstvo. Imali su dva sina Maksima i Kostju. Čim je ukinut zakon o zabrani socijalista Klara se vraća u domovinu.
Plodan pisac i izvanredan govornik, širi svest o pogubnom položaju žena u porodici i društvu, zalaže se za razvod braka, slobodnu ljubav i trudnoće. 1900. godine se udaje za 18. godina mlađeg Fridriha Kundela, pesnika i slikara. Od 1924. godine u Moskvi je vodila Sekreterijat žena Treće internacionale. Rusi su je obožavali, u radničkom pokretu je već tada bila legenda i jedna od retkih koja je imala smelosti da kritikuje Staljina. Nju nije smeo da likvidira. Ostala je aktivna u politici sve do srti 1933. godine.
Dodaj komentar