Duhovnost

Upokojio se u Gospodu umirovljeni vladika Atanasije Jevtić

MediaSfera

 

 

U trebinjskoj bolnici danas se, od posledica korona virusa, u 83 godini upokojio u Gosodu penzionisani episkop zahumsko-hercegovački i primorski Srpske pravoslavne crkve (SPC) Atanasije.

Umirovljeni vladika Atanasije lečio se u bolnici u Trebinju od koronavirusa od 17. februara.

Zdravstveno stanje vladike pogoršalo se pre nekoliko dana od kada je bio u teškom opštem zdravstvenom stanju sa upalom oba plućna krila, uz neinvazivnu respiratornu podršku.

Pre dva dana Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska SPC je saopštila da je njegovo zdravstveno stanje teško, a u utorak ga je posetio episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikije.

Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije Jevtić, ostavio je neizbrisiv trag u Srpskoj pravoslavnoj crkvi svojom duhovnošću i kao autor brojnih knjiga, studija, beseda objavljenih na više stranih jezika, a njegovi radovi zalaze u sve periode istorije Crkve.

Obaveštenje o sahrani novoprestavlјenog Vladike biće objavlјeno naknadno. 

Biografija Atanasija Jevtića

Episkop Atanasije Jevtić rođen je u selu Brdarici, u šabačko-valjevskom kraju, 8. januara 1938. godine. Završio je bogosloviju u Beogradu 1958. godine, u generaciji sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Lavrentijem.

Po završetku bogoslovije upisao je Bogoslovski fakultet u Beogradu, ali je pozvan na odsluženje dvogodišnjeg vojnog roka u Podgorici i na Kosovu i Metohiji.

Zamonašio se po povratku iz vojske u manastiru Pustinji kod Valjeva 3. decembra 1960. godine, navedeno je na sajtu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.

Kao sabrat manastira Tronoše kod Loznice nastavio je i završio studije na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu u junu 1963. godine.

Na Bogojavljenje 1961. godine, za vreme studija, rukopoložen je u čin jerođakona, a na Uspenje Presvete Bogorodice u sveštenički čin.

U februaru 1964. godine odlazi na Teološku akademiju na Halku (Turska), gdje je ostao do juna iste godine, a potom je prešao na Teološki fakultet u Atini i tu je odbranio doktorsku tezu iz dogmatike o temi „Eklsiologija apostola Pavla po Svetom Jovanu Zlatoustom“.

Ostao je četiri godine u Atini gde je služio kao parohijski sveštenik u atinskoj Ruskoj crkvi.

Onda je prešao u Pariz na Bogoslovski institut Svetog Sergija, radi produžetka daljih bogoslovskih studija i izučavanja francuskog jezika. Posle provedene jedne godine izabran je za profesora na Institutu. I tamo je ostao četiri godine.

Od 1972. godine po povratku iz Pariza, niz godina je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu predavao Istoriju hrišćanske crkve, neko vreme Istoriju srpske crkve, a 1987. izabran je za redovnog profesora Patrologije. Biran je za dekana Bogoslovskog fakulteta u periodu 1980-1981. i 1990-1991. godine.

U tom periodu rada na Fakultetu objavio je oko dve stotine naučnih radova. Tada počinje da izlazi njegovo delo „Patrologija“.

Dolazak u Beograd

Dolaskom u Beograd brzo se uključio u kulturna kretanja prestonice, aktivnim učešćem na brojnim tribinama, gde je svojim otvorenim istupanjima, odličnim poznavanjem teološke i filozofske misli, te svojstvenom mu erudicijom i svestranošću, zadobio velike simpatije i podršku, naročito omladine, u brojnim dijalozima sa apologetima marksizma i materijalizma.

Poznata su i njegova reagovanja u štampi (posebno u listu Pravoslavlje, gdje je smatran za jedno od prvih pera), podsećaju iz Eparhije.

Istovremeno, sa profesorskim dužnostima učestvovao je i u buđenju uspavane svetosavske i kosovske svesti, podsećajući na ozbiljnost situacije na Kosovu i Metohiji, ali i u drugim srpskim zemljama.

Mnogobrojne mlade ljude je svojim primerom nadahnuo i uputio na izučavanje bogoslovlja i podstakao na stupanje u sveštenički i monaški čin. Svojim pastirsko-eklisijalnim delovanjem doprineo je izmirenju i prevazilaženju raskola, a naročito tzv. Američkog raskola.

Od 1991. bio je episkop banatski, a sledeće godine je izabran za episkopa zahumsko-hercegovačkog.

Rat

Tokom rata je pomagao narod, vojsku, siročad, izbegice, ranjenike… obnavljajući pravoslavnu veru u Hercegovini, krštavajući, pričešćujući i prosvećujući narod.

Za prvog rektora novootvorene Duhovne akademije Svetog Vasilija Ostroškog u Foči izabran je 1994. godine.

Usled teške povrede vratnih pršljenova 1998. godine, zamolio je Sabor episkopa za razrešenje od arhipastirskih dužnosti, a na septembarskom zasedanju 1999. usvojena je ostavka. Ostao je u manastiru Tvrdoš kraj Trebinja.

Posle toga dosta vremena provodi na Kosovu i Metohiji, naročito od dolaska NATO trupa 1999. godine, pomažući tamošnjem episkopu i stradalnom narodu.

Načuni rad

Tokom 2001-2002. godine proveo je osam meseci u Jerusalimu izučavajući jevrejski jezik radi prevoda Svetog pisma Starog zaveta na srpski i upoznavajući bolje Svetu zemlju, kao i služeći u Jerusalimskoj patrijaršiji.

Za vreme pogroma Srba na Kosovu i Metohiji 2004. godine bio je prisutan sa stradalnim narodom, sveštenstvom i monaštvom.

Episkop Atanasije je posebno kao jeromonah bio učesnik mnogih domaćih i međunarodnih naučnih skupova iz oblasti crkvene istorije, teologije, filozofije i hrišćanske kulture.

Autor je brojnih knjiga, studija, članaka, ogleda i beseda na više svetskih jezika.

Prevodio je sa starogrčkog, staroslovenskog i drugih jezika.

Njegovi bogoslovski, antropološki, patrološki, crkveno-istorijski radovi zalaze u sve periode istorije Crkve i obuhvataju skoro sva važnija pitanja pravoslavnog biblijsko-svetootačkog bogoslovlja.

Literarni teološko-filozofski radovi i istupanja episkopa Atanasija dobila su i zvaničnu potvrdu izborom u Udruženje književnika Srbije. Objavio je više desetina knjiga.

Vladiκο, besmrtnog imena, večna ti uspomena!

 

Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .