MediaSfera
Piše: Milica Cincar-Popović
Foto: Pixabay
Zamislite da napišem kako se, npr. u Ajovi, razbolelo 100% stanovništva, da to potkrepim lažnim intervjuima sa stvarnim lekarima iz Ajove i objavim na svom „Fejsbuk“ profilu. Takvu vest bi mnogi komentarisali, čime bi post postajao sve vidljiviji. Retke neverne Tome koji mi traže izvor, ignorišem.
Skeptiici koji potraže na „Guglu“ imena lekara iz mojih intervjua, vide kako su to stvarni ljudi, odbacuju sumnje i dele moj post dalje. Lažna vest istog dana stiže do manjih webzina koji su u neprestanoj potrazi za senzacijama i šire je dalje. Ne demantuje je niko, osim možda komšinice Živke. Ona u Ajovi ima bratanicu koja je živa i zdrava, radi, deca idu u školu, ali zašto bi neko slušao Živku, kad novine prenose drukčije?
Mnoge dodaju i izvor, npr. Des Moines Press – De Mojn (Des Moines) je glavni grad Ajove, pa bi se tako nekako valjda zvale gradske novine. Pošto veliki mediji dobar deo svog sadržaja preuzimaju od malih, ovako potkovana a udarna vest u roku od najviše 5 dana pojaviće se i na nacionalnim televizijama, a ja ću svoj post obogatitima linkovima ka domaćim medijima u komentaru.
Ako sve uradim kako treba, od trenutka kad vest postavim pa do trena kad će mi se vratiti preko moje majke, uspaničeno skrhane krajem sveta, proći će 7-10 dana. Ako joj kažem: „Mama, ma ne plaši se, to je lažna vest, ja sam je izmislila“, odgovoriće mi: „Ti samo da budeš protiv! Ja sam luda, kad ti uopšte nešto i pričam! I mleko bi ti bilo crno, samo ako bi na ’Pinku’ rekli kako je belo! Ti izmislilla! Misliš ti da sam već posenilila?!“
Vlada iluzija da je Internet prostor za raskrinkavanje istine. Upravo to uverenje, zahvaljujući kome informacije sa „Jutjuba“ manje proveravamo nego one iz npr. „Politike“, omogućuje da se ljudima virtuelni svet predstavi kao stvarni. Ako živite u Srbiji, vidite da je nastupio kraj sveta, na celoj Zemljinoj kugli. Ako živite u Australiji, radujete se pobedi discipline i nauke i optimistično čekate vakcinu, jer verujete da je to ulaznica u novi svet. Ako živite u Kini, znate da je novo doba kineske dominacije svetom počelo. Ako živite u Švajcarskoj, ili Švedskoj, ili npr. Irskoj, živite kao i do sada, uz strože higijenske mere, svesni toga da je COVID-19 još jedna u nizu epidemija koje tako dođu, haraju neko vreme, pa odu.
Različitih svetova ima mnogo. Koji je pravi?
Svako veruje da se istina koja vlada u njegovom malom okruženju odnosi na ceo svet. U takvom uverenju ga održavaju mediji i „Gugl“ filteri. Kad odete na Internet, sadržaji nisu ravnopravni, kao u biblioteci. Prvo će vam biti ponuđeno ono što je najsličnije vašem uobičajenom izboru. Odnosno, ako pročitate tekst o nesreći u Srbiji, odmah će vam biti ponuđeni novi tekstovi o nesrećama na srpskom, hrvatskom, bosanskom i crnogorskom jeziku. Ako otvarate i linkove na drugim jezicima, „Gugl“ će i to da uzme u obzir, pa će vas zasuti vestima o nesrećama iz celog sveta. Što ih više čitate, to ih sve više stiže… Vaša percepcija nesreće se izoštrava automatski, da biste bolje pretraživali. To vam omogućuje inteligencija, baš kao i da tu svoju novu veštinu upotrebite u svim sferama života, a ne samo pred ekranom.
Eto tako, postajete žitelj sveta nesreće. Ovaj svet se raspada. Bolest, siromaštvo, glad i smrt su svakodnevica. U Ajovi je već obolelo 100% stanovništva. To je stvarnost, zasuti ste dokazima. Doduše, možda da ste saslušali komšinicu Živku… Možda bi vam u tom slučaju „Gugl“ slao neke druge sadržaje, hm?
Svako danas ima pristup Internetu, ali ne ume svako po njemu da se kreće. Većina ne ume, već ostaje zarobljena u beskonačnoj šumi, među dezinformacionim zamkama.
I još nešto – koga god da pitate kako živi, počeće da se žali. Ljudi su skloni kukanju. Svako bolje vidi ono što mu nedostaje, nego ono što ima. Zato, procena o kvalitetu nečjeg života ne može da se donosi na osnovu paušalnih izjava tipa: „sve je skupo“, „svi su bolesni“, „oni nas mrze“… Šta je to „sve“? Imaju li ti „oni“ ime? Ko to spada u „mi“?
Ovaj tekst, iako kratak, u stvari je mnogo duži nego što sam planirala. Jer, umesto da mudrujem, htela sam da vas pozovem da napravimo ekspeiment. Predlažem vam da sastavite spisak vrlo konkretnih pitanja, tipa:
– Šta si jtros doručkovao?
– Slušaš li muziku po svom izboru, ili ti televizor zvrnda?
– Ako ne primaš platu, od čega živiš?
– Koji je poslednji film koji si video i kad?
– Sa koliko ljudi svakodnevno kontaktiraš i kako?
– Čitaš li svakodnevno i šta?
– Ko te voli?
– U šta veruješ i zašto?
– …
Smislite koja god hoćete pitanja; obavezno ih postavite prijateljima koji žive u različitim delovima sveta, ali i Srbije.
A kada skupite sve odgovore i sagledate sliku koju će oni naslikati, postavite sebi pitanje:
– Da li se zaista ceo svet raspada i da li je zaista nastupio kraj svog čovečanstva?
Dodaj komentar