Istorija

Na današnji dan 1918. srpska vojska je pobedonosno ušla u Beograd

MediaSfera

 

 

Na današnji dan 1918. godine Beograd je oslobođen od austrougarske okupacije u Prvom svetskom ratu. Proboj Solunskog fronta počeo je u noći između 14. i 15. septembra, a već 1. novembra srpski vojnici oslobodili su Beograd, udaljen čak 600 kilometara.




Boreći se u završnici Prvog svetskog rata, Srpska vojska uspela je da za samo 28 dana pređe 450 kilometara i oslobodi Beograd 1. novembra 1918. godine. Borbama za oslobođenje glavnog grada komandovao je vojvoda Petar Bojović, a u Beograd su prve ušle Drinska, Moravska i Dunavska divizija.

U napredovanju prema Beogradu, po rečima našeg sagovornika, vrlo važno je bilo i to što je srpska vojna komanda o svakoj akciji razmišljala unapred.

Srpska komanda je želela da pri oslobađanju prestonice gubici budu što manji i da se ne ponovi stravično artiljerijsko bombardovanja grada kao 1915. godine. Želeli su da, kao oslobodioci, sačuvaju bar ono malo građevina i infrastrukture koji su ostali iz predratnog Beograda.

Tog 1. novembra 1918, posle nezadrživog naleta Dunavske, Moravske i Drinske divizije, već ujutru na ulicama Beograda pojavile su se prve komite, a oko 10.30 u grad je prodro konjički eskadron Dunavske divizije i izbio na Kalemegdan. Već oko 13 sati poslednji okupatorski vojnici napustili su Beograd, rušeći za sobom mostove. Oko 15 sati Moravska i Dunavska divizija su se našle na liniji Veliki Vračar – Banjica – Topčidersko i Banovo brdo. Glavnina Dunavske divizije i francuska teška artiljerija, na Torlak su stigle 1. novembra oko 17 časova.

Ivan Živaljević, komadant Konjičkog diviziona Dunavske divizije, bio prvi srpski oficir koji je posle 45 dana ofanzive ušao u Beograd.

Po zauzimanju prestonice, srpske trupe ne staju, već 2. novembra nastavljaju borbe i oslobađaju Banat, Srem, Bačku, Slavoniju… Trećeg novembra oslobođena je čitava Srbija, uz strahovite gubitke.

Nakon oslobođenja Beograd je postao prestonica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a 21. decembra 1920. godine dobio je Krst viteza Legije časti od Francuske za hrabro držanje u ratu.

Srpski vojnik u zagrljaju dece na Savskom pristaništu u Beogradu. Snimio: Rista Marjanović 1918.

Žrtve

Po završetku Prvog svetskog rata, Beograd je bio jedan od najrazorenijih gradova Evrope. Dve godine posle oslobođenja, srpska prestonica je, za hrabro držanje u ratu, odlikovana francuskim Krstom viteza Legije časti. Postao je i prestonica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Veliku pobedu u Prvom svetskom ratu Srbija je skupo platila – izgubila je između 1,1 i 1,3 miliona stanovnika, što je činilo gotovo trećinu ukupnog stanovništva i čak oko 60 odsto muške populacije.

Kralj nema spomenik ni ulicu

U Beogradu postoji nekoliko znamenja koji podsećaju na Prvi svetski rat. To su Spomenik neznanom junaku na Avali, kosturnica na Novom groblju, Spomenik trećepozivcima na Vračaru, kosturnica branilaca na Kalemegdanu, Spomenik zahvalnosti Francuskoj, Spomenik vojvodi Petru Bojoviću (izgrađen tek 1990), Spomenik Franšu Depereu… Međutim, glavnokomandujući srpske vojske, regent i potonji kralj Aleksandar Karađorđević nema ni spomenik ni ulicu u prestonici. Tek nedavno je leva obala Save, od Brankovog mosta do Ušća, nazvana Obala kralja Aleksandra Karađorđevića. Ni njegov otac, kralj Petar Prvi, poznat i kao Oslobodilac, nema spomenik u Beogradu, premda ima ulicu.

 

Izvor: Večernje Novosti, Politika, Fejsbuk Dejan Ristić




Pesme koje se šapuću u bradu

Pesme koje se pričaju oko vatre

Vodovodska 187 L

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .