MediaSfera
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 31. oktobra (18. oktobra po crkvenom kalendaru) obeležavaju dva praznika posvećena, svetom apostolu i jevanđelisti Luki i svetom Petru Cetinjskom, koji su, iako predstavnici dve različite epohe, svojim delima zadužili pravoslavlje.
Prema kalendaru Srpske pravoslavne crkve, ovaj dan nije obeležen kao zavetni, već je kao „crno slovo“ svrstan u praznike od značaja za suštinu crkve.
Rodom iz Antiohije. U mladosti izučio beše dobro grčku filozofiju, medecinu i živopis. U vreme delatnosti Gospoda Isusa na zemlji sv. Luka dođe u Jerusalim, gde vidi Spasitelja licem u lice, čuje NJegovu spasonosnu nauku i bude svedok čudesnih dela NJegovih. Poverovavši u Gospoda sv. Luka bi uvršćen u Sedamdeset apostola i poslat na propoved. Zajedno sa Kleopom video vaskrslog Gospoda na putu za Emaus (Lk. 24).
Po silasku Duha Svetoga na apostole Luka se vratio u Antiohiju, i tamo je postao satrudnik apostola Pavla, s kojim je putovao i u Rim, obraćajući u veru Hristovu Jevreje i neznabošce. Pozdravlja vas Luka ljekar ljubazni, piše Kološanima apostol Pavle (Kol. 4, 14). Na molbu hrišćana napisao Jevanđelje, oko 60. godine. Po mučeničkoj smrti velikog apostola Pavla sv. Luka je propovedao Jevanđelje po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i drugim stranama.
Pod starost posetio je Liviju i Gornji Misir. Iz Misira se vratio u Grčku, gde je nastavljao s velikom revnošću propovedati i ljude Hristu obraćati, bez obzira na svoju duboku starost. veti Luka je jedan od prvih propovednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista i jedan od pisaca Četvorojevanđelja. Smatra se da je Jevanđelje po Luki– treće jevanđelje u Novom zavetu napisao oko 60. godine. Napisao je i Dela apostolska i to posvetio Teofilu, knezu Ahaje. Bibliografi kažu da Luka piše s lakoćom, veoma otmeno. Pažljivije nego ostali jevanđelisti, ukazuje na istovremenost Isusovog života i tadašnjih rimskih vladara, jer se Isus rodio za vreme cara Avgusta, dok je Jovan Krstitelj počeo da deluje u doba cara Tiberija.
Osnivač hrišćanskog ikonopisa
Posle smrti apostola Pavla, Luka je nastavio da propoveda hrišćanstvo po Italiji, Dalmaciji, i Makedoniji. S obzirom da je izučavao živopisanje, oslikao je tri ikone Presvete Bogorodice za koje se veruje da su najverodostojnije jer smatra se da je sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su ove ikone sa njenim likom najbliže njenom pravom izgledu, a poznata je i „ikona u ikoni“, koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava. Takođe, naslikao je ikone svetih apostola Petra i Pavla. Zato se sveti Luka smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
Sveti Luka je život okončao u 84. godini kada ga, kako je zapisao vladika Nikolaj Velimirović, „zlobni idolopoklonici udariše na muke, Hrista radi, i obesiše o maslinu u gradu Tivi“. U 4. veku naročito se pročulo mesto gde su počivale časne mošti svetoga Luke, zbog isceljivanja koja su se zbivala od njih. Posebno isceljivanje od bolesti očiju. Saznavši o tome car Konstancije, sina cara Konstantina, poslao je upravnika Egipta Artemija da mošti svetoga Luke prenese u prestonicu, u Carigrad, što je i bilo učinjeno veoma svečano.
Poslednji zaštinik despotovine
Despot Đurađ Branković je 1453. godine preneo mošti apostola Luke u Smederevo. Njegova unuka Mara, udala se za bosanskog kneza i kasnijeg kralјa Stefana Tomaševića, tri meseca pred predaju despotovine 20. juna 1459. i u miraz ponela mošti Svetog Luke u miraz. Kako je i Bosnu 1463. godine zadesila ista sudbina, grupa rimokatoličkih monaha iz reda franjevaca odnela je mošti u Dubrovnik, a odatle u Veneciju. Mesto čuvanja prvo je bila crkva Svetog Nikole na moru, a kasnije crkva Svetog Jova, mesto gde mošti i danas počivaju.
Što se naših prostora tiče, crkva manastira Župa Nikšićka u Crnoj Gori čuva čestice moštiju Svetog Luke, a u manastiru Kosijerevo, takođe na tlu Crne Gore, čuva se stopalo za koje se veruje da pripada upravo ovom svetitelјu. Mirotočiva ikona Svetog Luke čuva se u manastiru Bošnjanje, koji je njemu posvćen Bosnjsne.
Običaji na Lučindan
Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava srpskih porodica, a vernici ga slave i kao iscelitelja i zaštitnika pojedinih zanata. Kao svog zaštitnika slave ga i obrazovne ustanove, među kojima je i Akademija Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju.
U spisima na starogrčkom i crkvenoslovenskom jeziku sveti Luka se “opisuje” kao „pouzdani lekar duše i tela”. Apostol Pavle ga je zvao „ljubljeni lekar“. Poštuje se kao zaštitnik medicine i farmacije, bolnica i apoteka, lekara, farmaceuta i bolesnika, mnogih porodica. Poznato je da je lečio besplatno. Veruje se da njegove mošti imaju isceliteljsku moć.
Običaji našeg naroda sežu iz davnih vremena i u mnogim krajevima zemlje ostali su nepromenjeni, autentični kao pre više vekova i danas predstavljaju divan aktuelan spoj tradicionalnih vrednosti i vere. Na ovaj dan nikako ne bi trebalo da budete preki i nervozni, da se upuštate u svađe i rasprave, jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvek pomagao ljudima.
Sveti Petar Cetinjski
Uspomenu na nedavno kanonizovanog Svetog Petra Cetinjskog, SPC slavi kao zavetni praznik i „crveno slovo“ u kalendaru. Prema zapisu vladike Nikolaja, ovaj svetitelj SPC je „ceo svoj život viteški posvetio svome narodu“, boreći se da izmiri zavađena plemena i odbrani zemlju od spoljnih neprijatelja. Oba posla uspešno je obavio, a srpska crkva i narod posebno slave njegovu pobedu nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji. Godine 1784. postao je mitropolit i gospodar Crne Gore, ali je život nastavio u monaškoj keliji gde se i upokojio 1830. godine. Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru.
Izvor: SPC, Wikipedia, Politikin Zabavnik
Dodaj komentar