MediaSfera
Režim nekadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića pao je pre tačno 20 godina posle velikih demonstracija održanih 5. oktobra u centru Beograda.
Na ovaj datum javnosti u Srbiji uglavnom gleda kao na dan demokratskih promena. Međutim, brojni su oni koji ga smatraju kao veliku propuštenu šansu za istinskom transformacijom Srbije.
Demonstracije su počele nakon što je Milošević odbio da prizna rezultate predsedničkih izbora održanih 24. septembra te godine.
On je na tim izborima izgubio od Vojislava Koštunice, zajedničkog kandidata DOS-a. Koštunica je osvojio 50,24 odsto glasova, dok je Milošević imao 37,15 odsto.
Štrajk rudara Kolubare
Sve je počelo u petak 29. septembra štrajkom rudara u rudnicima Kolubare, gde se proizvodi električna energija za veliki deo Srbije.
Pridružili su se ljudi iz čitave zemlje.
Domaće i strane novinske agencije procenile su da je tih dana građansku neposlušnost režimu Slobodana Miloševića iskazalo više od milion ljudi. Ono što je iznenadilo mnoge su bili štrajkovi i građanska neposlušnost radnika po velikim državnim fabrikama.
Jedan od najžešćih udaraca tadašnjoj vladajućoj garnituri zadali su radnici Rudarskog basena „Kolubara“ koji su istrajali u štrajku uprkos svakodnevnim pretnjama od strane režima. Štrajkove su organizovali i Gradsko saobraćajno preduzeće u Beogradu, kao i zaposleni u Hidrometeorološkom zavodu Srbije.
Kulminacija ispred Savezne skupštine
Kulminacija je usledila 5. oktobra ispred Savezne skupštine pred koju su došli građani iz gotovo cele Srbije. Kolone automobila, autobusa i kamiona koje su se kretale ka srpskoj prestonici bile su dugačke desetine kilometara. I pored blokade mnogih saobraćajnica, veliki broj ljudi je uspeo da se probije do centra Beograda
Oko 15 časova demonstranti su upali u zgradu parlamenta posle čega je skupština demolirana i zapaljena. Stradala je i obližnja zgrada RTS-a u Takovskoj ulici, dok je direktor televizije Dragoljub Milanović prebijen je u obližnjem Tašmajdanskom parku.
Jedan od najistaknutijih ljudi na protestu bio je i nedavno preminuli Ljubisav Đokić, poznatiji kao Džo Bagerista, koji je svojim bagerom predvodio juriš demonstranata na zgradu RTS-a.
Policija je u jednom trenutku prestala da pruža otpor i pridružila se demonstrantima. U večernjim satima 5. oktobra 2000. građanima se sa terase Skupštine Beograda obratio Koštunica.
Stotine hiljada ljudi je tokom cele noći dežuralo u centru srpske prestonice, slaveći pobedu, ali i strepeći od moguće intervencije vojske i drugih bezbednosnih službi bivšeg režima.
Milošević čestitao Koštunici
Narednog dana, 6. oktobra, Milošević je priznao izborni poraz i čestitao Koštunici.
„Hvala onima koji su mi ukazali poverenje i glasali za mene, ali da se zahvalim i svima koji za mene nisu glasali jer su mi sa duše skinuli jedan veliki teret odgovornosti koji nosim već punih deset godina. Imam nameru da se malo odmorim, da provedem više vremena sa svojom porodicom, posebno sa svojim unukom Markom, a onda posle toga da nastavim da pre svega jačam svoju partiju“, rekao je tada Milošević pred kamerama u obraćanju naciji.
U demonstracijama je poginula Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane, koja je pala pod točkove kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja preminuo je od posledica srčanog udara. Povređeno je 65 ljudi.
Spomen-obeležje sa likom Jasmine Jovanović otkriveno je 5. oktobra 2002. godine u parku između ulica Kneza Miloša, Sarajevske i Mostarske petlje, nedaleko od mesta gde je poginula.
Vojislav Koštunica je 7. oktobra 2000. položio zakletvu pred poslanicima Savezne skupštine i postao prvi demokratski predsednik SRJ.
Milošević je u aprilu 2001. uhapšen, a dva meseca kasnije izručen je Haškom tribunalu gde mu je suđeno za genocid u Bosni i Hercegovini, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti u Hrvatskoj i na Kosovu.
Umro je 11. marta 2006. od infarkta, u svojoj ćeliji u Ševeningenu.
Šta smo očekivali, a šta dobili?
Dvadeset godina kasnije, DOS odavno ne postoji, Koštunica je u političkoj penziji, a tadašnji učesnici u vlasti Slobodana Miloševića ponovo zauzimaju najvažnije položaje u zemlji.
Tadašnji ministar informisanja u Vladi Srbije Aleksandar Vučić je aktuelni šef države, potpredsednica tadašnje savezne vlade Maja Gojković do skoro je bila predsednica Skupštine Srbije, bivši istaknuti član JUL-a Aleksandar Vulin je danas ministar odbrane, dok je portparol Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić ministar spoljnih poslova.
U međuvremenu, njima su se u donjim ešalonima vlasti pridružili i pojedini istaknuti funkcioneri partija koje su oktobru 2000. godine činile DOS.
Dok se Koštunica sam povukao iz politike, drugi lider DOS-a, reformista i vizionar Zoran Đinđić je kao premijer Srbije ubijen 12. marta 2003. godine, u dvorištu zgrade Vlade koju je predvodio uz duboke promene politike i privrede, i najave promena u društvu.
Slobodan Milošević umro je 2006. godine u haškom zatvoru, gde je bio pritvoren zbog sudjenja za ratne zločine, a njegova supruga i bivša predsednica JUL-a Mirjana Marković umrla je u egzilu u Rusiji.
Izvor: B92/N1/MediaSfera
Dodaj komentar