MediaSfera
Srpska pravoslavna crkva i vernici 22. septembra slave svete pravednike Joakima i Anu, dan posvećen roditeljima Bogorodice Marije. Iako praznik nije obeležen crvenim slovom, u narodu su ovi svetitelji poštovani.
Dan posle Male Gospojine, pravoslavna crkva posvetila je Joakimu i Ani iz Nazareta, roditeljima Presvete Bogorodice.
Sv. Joakim beše sin Varpafira, iz kolena Judina, i potomak cara Davida. Ana beše ćerka sveštenika Matana, iz kolena Levijeva, kao i prvosveštenik Aron. Taj Matan imaše 3 kćeri: Mariju, Soviju i Anu. Marija se udade u Vitlejem, i rodi Salomiju; Sovija se udade takođe u Vitlejem, i rodi Jelisavetu, majku sv. Jovana Preteče; a Ana se udade u Nazaret za Joakima, i u starim danima svojim rodi presvetu Bogorodicu Mariju.
Živeli su 50 godina u braku, ali bez dece, pa su, po tadašnjem shvatanju i verovanju, smatrani velikim grešnicima.
Živeli su bogougodno i tiho, i od svih prihoda svojih jednu trećinu samo upotrebljavahu na sebe, drugu razdavahu siromasima a treću žrtvovahu hramu. A behu imućni dobro. Jednom kada pod starost odoše u Jerusalim da prinesu žrtvu Bogu, ukori ih prvosveštenik Isahar govoreći Joakimu: „nisi dostojan, da se iz tvojih ruku primi dar, jer si bezdetan„. Tako i drugi, koji imahu dece, gurahu Joakima pozadi sebe kao nedostojna. To veoma ožalosti ove dve stare duše, te s velikom tugom vratiše se domu svome.
Bogopraroditelji
Ipak, nisu gubili nadu i veru, već su se danonoćno molili za Božije čudo i dar.
Bog im posla angela svoga, koji im objavi rođenje „kćeri preblagoslovene, kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji, i kroz koju će doći spasenje svetu“. I odmah Ana zače i u 9. mesecu rodi sv. Devu Mariju.
Kada je Marija rodila Hrista, Joakim i Ana postali su bogooci, tj. bogopraroditelji.
Joakim se upokojio po predanju u 80. godini života, a Ana se preselila u Jerusalim, gde je proživela još dve godine i upokojila se u 79. godini.
Ovaj dan, omiljen u našem narodu, ima više imena. Zovu ga Jaćimana, Jaćimovdan ili Ćimijana, od narodnih imena Aćim i Ana.
Neke srpske familije slave ga kao krsnu slavu, a druge kao zavetni dan.
U spomen na svete starce, danas bi trebalo darivati nekoga ko ima manje od nas, skromno i bez gordosti, smatrajući onoga kome se daje milostinja boljim od sebe.
Na kraju, verovanje za današnji dan kaže da bi trebalo da se provede u krugu porodice, a posebno sa roditeljima. Trebalo bi da se izbegavaju svađe, jer ko se u krugu porodice posvađa na današnji dan, teraće ga maler čitave godine.
Rasuđivanje na današnji dan
Milostinju ne treba davati s gordošću nego sa smirenjem smatrajući onoga kome se daje milostinja boljim od sebe. Ne reče li sam Gospod: meni učiniste ono što učiniste malim i siromašnim.
Ako, dakle, dajemo milostinju ma u čije drugo ime, ili u ime svoje, ne možemo izbeći gordosti, koja čim se pojavi u srcu ništi sva učinjena dobra dela. I kad dajemo prosjaku kao prosjaku a ne kao Hristu, ne možemo izbeći ni gordosti ni prezrenja. A šta vredi činiti čoveku milostinju gordeći se sobom i prezirući čoveka? Vrlina nije vrlina, ako se pomeša s grehom, kao što mleko nije mleko, kad se pomeša sa gasom ili sirćetom.
Dodaj komentar