MediaSfera
U galeriji Singidunum (Kneza Mihaila 40) u sredu, 23. septembra otvara se izložba „Žučni rad“ slikara Bože Šekularca.
Tema i inspiracija za izložbu su ljudi i situacije u kojima se svakodnevno nalazimo. Akcenat je na rukama tih ljudi i sve ono što te ruke svakodnevno rade…od teškog fizičkog rada, kopanja, cepanja drva, pa do milovanja, nežnih dodira, preko skrolovanja, “ tipkanja“…
Obično kada se neka osoba sa kojom razgovaramo nadje ispred nas, prvo obratimo pažnju na lice,oči, usne, … Ove slike su posvećene rukama. Ceo ciklus slika sa radnim nazivom “ Ruke“je nastao u poslednje dve godine i do sada slike nisu nigde izlagane. Slike su radjene u tehnici ulje na platnu,a formati su manji ( 40 x 40 ) i srednji ( 60 x 70 ).
Božo Šekularac o izložbi
Htio sam prvobitno, da izložbu nazovem ,,RUČNI RAD,,.
Kad bih čuo da neko kaze ,,ručni rad,, – prva asocijacija su mi uvijek bile vunjene čarape.
Sjednem jedno veče, ne slikam vec gledam u slike I razmišljam da li je ručni rad samo taj prvi konstrukt, ili je jos nešto, nešto vise od vunjenih čarapa I goblena. Racionalizujem tad I shvatam , po prvi put opširno, koliko je mnogo toga ,,ručni rad,, I koliko krajnje zavisi od ruku. Sjeo sam I počeo da slikam razne teme I da svaku, sa rukama dovodim u vezu. Djevojku koja u ruci drži svoj skupi uredjaj I pravi selfije, saksofonistu koji svira, što me je navelo da pomislim kako je, čovece , I muzika ručni rad…zatim dječaka koji u ruci drži krompir, sajber par koji skroluje svoje telefone, dvoje koje se miluju….i ostalo.
Medjutim, jasno je bilo da ima tu nešto vise..Dje su emocije tu, pomislim, endokrilni statusi, motivi…
Nekako sam odjednom, jedno novo veče, odustao od ideje da izložbu nazovem ,,Ručni rad,,
Opet sam išao u atelje, da slikam, ali sam čitavo vece, gledao u slike I pojačavao I smanjivao muziku na radiju.
Prisjetih se babe, kraljice koja je vrhunski znala da plete sve živo, imala je običaj da kaze…,,Da bi uradio nesto valjano sine, moraš da budeš vrijedan I radiš dok ti žuc ne pukne,, dok bi kopala jagode koje bih sledeći dan kraduckao ili, dok bi mi plela iste one šarene vunjene čarape.
Kopkalo me je šta je to ,,Žuc,, ali kad sam istražio, svelo se da je neki balon u tijelu.
S tim u vezi, odlučio sam da izložbu nazovem ,,Žucni rad,,.
Božo Šekularac
Rođen je 25.04.1983. godine u Bijelom Polju.
Završio je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, diplomirao 2007. godine na odseku slikarstva u klasi profesora Branislava Sekulića.
Od 2010. član ULUCG-a, od 2014. član ULUPUDS-a. Žvi i radi u Beogradu.
Dodaj komentar