MediaSfera
Piše: Milica Cincar-Popović
Foto: Pixabay
Ako patite od konstipacije ili dijareje, ako vam se zadržava voda ili se prekomerno znojite, ako vam izbija ekcem, ako ste slabi, ako ste predebeli ili premršavi, a pogotovu ako imate neku autoimunu bolest, proverite da nemate celijakiju – alergiju na gluten, jednu od najčešćih bolesti danas. Ako je nemate i rezultati svih analiza su negativniiii, ipak probajte mesec dana da ne uzimate gluten, da vidite kako ćete se osećati. Mnogi ljudi nemaju celijakiju, tj. ne reaguju baš na gluten u tragovima, ali ne tolerišu obrok sa glutenom.
U stvari, ako ste moderni, vi u svakon slučaju izbegavate gluten, jer znate da tako imate više energije. Ali, u čemu je problem? Pšenično brašno je osnovna namirnica čovečanstva otkako je sveta i veka, zašto savremenom čoveku škodi?
E pa, nije problem u današnjem čoveku, već u današnjoj pšenici i načimu na koji se sprema. To jest, u onome što je čovek napravio od pšenice, pa i od hleba. Zapravo, ipak je problem u čoveku.
Još je Prust primetio kako kroasan i bela kafa nisu dobar doručak; telo osobe koja se time hrani ostaje mekano kao prhka kifla. Međutim, prvi čovek koji je zaista uveo nove prakse i skrenuo pažnju na probleme koje pšenično btašno može da izazove, bio je dr Kelog, koji je živeo krajem 19. i početkom 20. veka. Džon Harvi Kelog je bio vegetarijanac, što je u to vreme bilo prilično retko. Verovao je da osnovni uzročnik svih bolesti leži u nepravilnoj ishrani i umro je u 91. godini, posle dugog i zdravog života. Shvatio je da je belo brašno, koje je sasvim lišeno vlakana, kao lepak i da je nesvarljivo, ukoliko se prethodno ne podvrgne dugoj fermentaciji. Upotreba kvasca je omogućila da se testo podigne i pripremi za pečenje u roku od 2-3 sata, ali bez kišeljenja preko noći, ono nije svarljivo. Zato je dr Kelog, umesto mekih, belih zemički sa buterom i marmeladom, ponudio doručak od po njemu pravilno odabranih i obrađenih žitarica, obogaćenih vitaminima, s obranim mlekom. Ako vam je ime dr Kelog zvučalo poznato, to je zato što ste ga videli nebrojeno puta, napisano crvenim slovima na beloj kutiji najpoznatije marke kornflejksa.
Ali kornflejks je od kukuruza, u njemu nema glutena; da vidimo šta se dalje dešavalo sa pšenicom. Posle Drugog svetskog rata, trebalo je prehraniti čovečanstvo za što manje novca. Pšenica je bila, zna se, glavna hrana. Kvalitet zrna nije bio važan, već njegov kvantitet. Kako bi se dobila sorta sa što nižom stabljikom a što većim klasom, ukrštale su se prvobitne sorte sa različitih kontinenata i iz različitih klimatskih područja, koje se nikad ne bi u prirodi same ukrstile. Monokulture dobijenih vanzemaljaca s debelim klasjem na niskim telima podložne su raznim bolestima jer su neprirodne, ali čovek je i za to našao rešenje, u redovnom zaprašivanju pesticidima. Prvo takvo sredstvo, DDT, kojim se zasipala ne samo pšenica, već i vojnici i civili radi zaštite od malarije i tifusa, danas je izbačeno iz upotrebe jer je dokazano štetno za čoveka. Uvedena su nova sedstva koja čuvaju žitna polja, da se ne pretvore u groblja hibrida (GMO sada ni ne pominjem). To su sredstva koja „ne škode čoveku, jer uništavaju samo bakterije i ostale patogene“. Ali, mikrobiom u čovekovim crevima, koji treba da svari tu žitaricu, sastavljen je od bakterija!
Eto tako, kada pojedete mirisan, vruć hleb iz pekare, uz ukrštanjem uvećane, nefermentisane i nesvarljive molekule glutena, pokedete i ostatke pesticida koji naprave pomor u vašem mikrobiomu. Ako imate tzv. „propustljiva creva“, tj. ako je međućelijski prostor sluzokože vaših creva veći nego što bi trebalo, veliki, nesvareni molekuli glutena odlaze pravo u vašu krv i prljaju je. Organizam ih napada vojskom antitela kako bi se očistio, ali ako se to često dešava, antitela pobrljave; ne mogu više da razlikuju gluten od čovekovog tkiva – i jedno i drugo je protein – i organizam napada sam sebe. Nastupa autoimuna bolest.
Ako redovnim konzumiranjem „prskane“ hrane redovno ubijate svoj mikrobiom, verovatnoća da imate propustljiva creva je 100%.
Eto. Ako i dalje čeznete za mekim, belim hlebom – prijatno vam želim. Pošto je čovek fenomenalan u nalaženju lažnih rešenja za probleme koje je sam napravio, onima koji pate od celijakije na svakom se koraku nude bezglutenski hlebovi, keksi i testenine, napravljeni od pšeničnog brašna koje je tako obrađeno, da u njemu nema više glutena. Čega ima i čime je obrađeno, ne zna se. Ukus im je nikakav, ali nema veze – skupi su, a to sigurno znači i da su mnogo dobri.
Inače, ako želite da izbegnete gluten, nije dovoljno samo da pazite šta jedete. Gde je pšenica, tu je i gluten, a ona je čest dodatak u kozmetici za kožu i kosu, pa čak i kao punilo u medikamentima.
Tako je osnovna namirnica, kojom su nekada rimski legionari održavali snagu grickajući zrnevlje žita iz vrećice na pojasu, postala otrov. Nije kriva pšenica; ona se povukla pred svojim hibridnim Frankenštajnom u prodavnice zdrave hrane, gde se za popriličnu cenu prodaje pod nazivom „spelta“. Kriv je čovek.
Dodaj komentar