MediaSfera
Priredila: Gordana Radisavljević-Jočić
Foto: Aleksandar Jočić
Iako geografski ne pripada Fruškoj Gori postoji velika istorijska povezanost sa fruškogorskim manastirima. ‘’Fenek je ,spušten’’ sa Fruške Gore, dole prema Savi, da bi se našao bliže onima kojima je bila potrebna pomoć i koji su spasenje tražili prelazeći preko granice.
I ovog proleća, u vreme vanrednog stanja i karantina, u Feneku su mnogi Beograđani nalazili duhovni mir.
Sakriven od gradske vreve između Jakova i Boljevca, kraljem XVIII i početkom XIX veka Fenek je bio u centru nekoliko istorijskih događaja.
U njemu su se 1788. sastali knez Aleksa Nenadović i austrijski car Josif II. Posle propasti Prvog srpskog ustanka 1813. u njemu su mesec dana boravili vožd Karađorđe i njegov sin Aleksa, o čemu postoji i spomen ploča. Takođe tom prilikom sve do 1815. ovde su boravili studenički monasi zajedno sa moštima sv. kralјa Stefana Prvovenčanog (u monaštvu Simona). Tu je bio i jedan Karađorđev susret sa protom Matejom.
Zadužbina sremskih Brankovića
U istorijskim analima čitamo da su manastir Fenek osnovali Stefan i Angelina Branković. Prvi pisani tragovi o manastiru nađeni su u mineju jeromonaha Zaharija iz 1563. godine. U zapisima iz XVIII veka piše da je stara manastirska crkva bila podignuta u drugoj polovini XV veka u duhu srpske srednjovekovne arhitekture. To nesumn jivo dovodi do zaključka o godinama kada je ovaj manastir sagrađen.
Manastir Fenek je bio pod turskom vlašću sve do 1717. godine. Nakon odlaska turaka a za vreme igumana Vićentija Rakića, srpskog književnika, porušena je stara crkva 1793. godine i na njenom mestu podignuta nova 1797. godine.
Planove za crkvu izradio je zidarski majstor slobodne cesarokraljevske varoši Zemun, Maurilijus Rabl i sam njima rukovodio. Ikonostas hrama je izradio novosadski drvorezbar Aksentije Marković, 1798.godine, a ikone je oslikao pančevački slikar Petar Radosavljević. Vremenom, ikone su zbog retuša i preslikavanja izgubile na kvalitetu.
Kapela u okviru manastira posvećena je svetoj mučenici Paraskevi. I ona kao i crkva je 1800. godine sazidana na mestu stare kapele, a iznad bunara za koji se veruje da ga je iskopala mati Angelina Branković.
Za ovu vodu se veruje da ima čudotvorna lekovita dejstva. U manastiru se nalazi kivot sa delovima moštiju sv. Petke koje su prenete iz Trnova u Bugarskoj, 26. jula 1407. godine.
„Zlatni krst”
Koliko je manastirski posed bio veliki svedoči sačuvan kamen međaš, u narodu poznat kao „Zlatni krst“, koji se nalazi sa desne strane puta koji povezuje Jakovo i Bolјevce, približno 400 m nakon skretanja za manastir Fenek. Carica Marija Terezija je 20. januara 1743. godine dala „privilegiju“ manastiru Fenek, kojom mu obezbeđuje posed.
Odmah zatim je izvršeno omeđavanje manastirskog poseda. Kamen međaš podignut je 1747. godine, zaslugoma Nikole Markovića, a naziv je dobio po narodnom predanju, po kom su Srbi za vreme seoba i ratova u 18. veku, prelazeći reku Savu žurili da se domognu ovog kamena međaša, jer su na manastirskom posedu nalazili sigurnost. Zbog toga spomenik i nosi ime Zlatni krst – kao simbol spasenja.
Rušen i obnavljan
Manastir je tokom vekova rušen i obnavljan, kao i većina drugih. U Prvom svetskom ratu manastir je izgoreo do temelјa. Austrougarska vojska demolirala je ikonostas u crkvi i svetilište koristila kao konjušnicu.
Tokom Drugog svetskog rata, manastir se nalazio na teritoriji koju je kontrolisala tzv. Nezavisna Država Hrvatska. Celokupna nepokretna imena manastira prešla je u vlasništvo Zavoda za kolonizaciju NDH. Manastir je 1942. godine gotovo sasvim razoren.
Manastir je obnavlјan 1991. U njemu je do 2006. bilo žensko monaštvo od tri starije monahinje od kojih se jedna upokojila a preostale dve su raspoređene u Hopovo i u Radovašnicu.
Odlukom nadležnih episkopa sremskog Vasilija i raško-prizrenskog Artemija u manastir je sredinom 2006. došlo novo muško monaštvo, Mihailo i Evsevije iz Sopoćana i Makarije iz Dečana. Od tada je posećenost manastira porasla i u toku je obnova konaka.
Kaže se da je najvrednije što je ostalo u ovom manastiru, mala kapela, sa izvorom i veliki ikonostas izuzetne vrednosti.
Slava manastira je Prepodobna mati Paraskeva koja se proslavlјa 27. oktobra, 8. avgusta je narodni sabor.
Dodaj komentar