MediaSfera
Piše: Biljana Maksimović
Osam godina slušamo zapaljive ideološke teze i gledamo po svemu preambicioznog, uglavnom politički neiživljenog aktera koji protivnike satire rečima punim gneva, najmlađe u propagandnim spotovima miluje pogledom, a sve zajedno nas vodi ka neizbežnom porazu. Cilj je po svaku cenu zadržati se na tronu, vlast i narod držati u presingu i krojiti stvari po svojim merilima i nevrednostima.
Pri čemu potpuno izostaje svest da su teme koje kandiduje, potezi koje vuče i najavljivani zaokreti potpuno promašeni s’ obzirom na vreme i izazove pred kojima se zemlja nalazi.
Ništa drugačije nije bilo ni tokom poslednje izborne kampanje. Naši životi stavljeni su u procep, bez pominjanja mogućnosti donošenja 10 ili 20 vrlo konkretnih mera koje bi odgovorni političari trebali predstaviti kao odgovore na realne izazove, koji nas očekuju.
Ne samo na zdravstvene, nego ekonomske izazove, kulturne i razvojne. Ništa se, nikada nije rešilo ideološkim temama, zato ih Vučić uporno forsira kao zastor koji može da prekrije realnost. Naprotiv, one bi često donele najgore moguće ishode i svemoćnog predsednika koji izlazi na pozornicu kao deus at machina..
Samo i jedino dosad neviđena kombinacija razuma, kompetentnosti i odgovornosti potrebna je ovoj zemlji, I to jedino mogu mladi, obrazovani da donesu. Vučić mirno ne može da podupre takav scenarijo. Politički ishod ne podudara se sa njegovom ambicijom.
On izborom tema koje pomoviše i naziva svojom borbom pravi izbor. Za sebe. Preteći ishod za svoju budućnost osigurava degradiranjem obrazovanja, potiskivanjem mladih, pretvaranjem banalnih i trivijalnih za meru i okosnicu, obesmšljavanjem postupnosti, ponižavanjem akademske čestitosti.
Upisivanje fakulteta, slavodobitno pokazivanje stečenog indeksa samo je treće poluvreme utakmice bez pravila i prave igre. Mi ne znamo koliko dece spremne i obučene nije položilo prijemni ispit zbog korone, nismo sigurni koliko dobrih i vrednih je ostalo ipod crte zbog pola boda, ne postoje podaci koliko je odustalo i od polaganja zbog nemaštine svojih roditelja, ali znamo i gledamo razmetanje pedesetogodišnjaka.
Istog onog koji u svojim pubertetskim danima nije preskočio stepenik iznad beton lige, onog adolescenta koji je radije pohodio sa navijačkim hordama stadione nego što je uživao u prikazanom umeću sportista, onaj koji je ustuknuo pred huliganima proglašavajući ih jačim od države, onaj koji je u zrelom životnom dobu dečaka zaustavio rampom, onaj koji mora zato što može.
Isključiv i tvrdoglav nastavlja da tabana priču o sebi kao nadčoveku, od nepsvanja do danonoćnog rada, obilaka knjižara u gluvo doba noći do učenja kineskog i ruskog. Radosno i spremno sa građanima deli samo inormacije o vlastitom napredku u sistemu koji je stvorio i koji ni ovlaš ne dodiruje istinu.
Činjeničan i naučan nije kada se priča vodi o realnim stvarima, kao što nije stoik, moralista i nepodmitljiv uprkos svim ispovednim prozama kojima nas zasipa. Otac koji sina nije uverio u neophodnot učenja i studiranja postaje kolega vršnjacima svoje dece.
Umesto fokusiranja intelektualnih i drugih kapaciteta prema izlazu iz najkompleksnije situacije do sada, puno je izglednije da nam sledi nadigravanje u kojem će svaka od strana jedna drugu podsticati da bude još gora. Zato što i jedan i drugi tim bira Vučić. Nije potrebno biti premudar da bi se zaključilo što se dogodi ako se vatra zaliva benzinom.
A to bi prema svemu dosad viđenom, mogla postati naša realnost – zato što ambicija neiživljena Aleksandra Vučića rasprostire se i guta kao vatra. Na najgori mogući način površno danas govorimo o visokom obrazovanju, ne bavimo sa savremenim naučnim metodama, modernizacijom nastave, poboljšanjem materijalnog statusa studenata, bavimo se nesportistom.
Predsednik republike je dužan da mladima prenosi znanja o svetu u kome žive, pa i o svetu politike. Kroz svoje postupke i delanje. U tom svetu postoje prihvatljiva i neprihvatljiva, dozvoljena i nedozvoljena ponašanja, a savestan i odgovoran čovek u skladu sa najboljim interesom deteta ne propušta priliku da učenike upozna sa razlikama u ponašanju.
Možda biste očekivali da će predsednik naše republike pokazati bar malo ljudske dobroćudnosti i odigrati partiju basketa na način na koji bi to uradila bilo koja druga razumna odrasla osoba, da će konačno završiti dugo najavljivane toalete u školama, da će stvoriti uslove za male sportove i amatersko bavljenje, da će…
Ali ne i Vučić.
Za njega je i indeks samo prilika da nas sve iznova pretvori u gubitnike. Na svoj naglašeno nesportski i neakademski način.
Autorka je članica Glavnog odbora Demokratske stranke
Tekstovi objavljeni u rubrici „Komentar” odražavaju stavove autora i ne mogu se smatrati stavom redakcije portala MediaSfera.rs
Dodaj komentar