Kultura Kulturna baština

Nastavljeno rušenje kuće u Resavskoj: Ne pomaže ni kulturna zaštita

MediaSfera

 

 

Rušenje kuće u Resavskoj 25, sagrađene 1908. godine prema projektu čuvenog arhitekte Jovana Ilkića, zarad izgradnje nove zgrade je nedostatak minimuma poštovanja prema prošlosti, nasleđu, baštini, prema onome što čini tradiciju jednoga grada, kaže za Nova.rs Irina Subotić, jedna od najistaknutijih i najuglednijih istoričarki umetnosti na ovim prostorima.




“Ta zgrada je delo valikog srpskog arhitekte, jednog od prvih autentičnih naših arhitekata Jovana Ilkića, a otac i sin Ilkić su ostavili veliki trag u Beogradu”, rekla je Irina Subotić za Nova.rs i podseća da su oni zaslužni za izgled zgrade Skupštine Srbije.

Naglašava da je zgrada, čije je rušenje danas nastavljeno, značajna i zbog toga što je bila u vlasništvu značajnih ljudi, kao i da su se značajni ljudi tu stajali.

rusenje-kuce-u-resavskoj-ulici.jpg

Foto: Nova.rs

“Ona je bila zidana u nabjoljim tradicijama 19. veka – sa podrumima i pločicama, sa velikim parkom i starim drvećem”, objašnjava istoričarka umetonsti.

Podseća da je Zgrada je bila u procesu stavljanja pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika Grada Beograda i kao takva je imala već predzakonsku zaštitu i nije smela da se ruši.

“Krivica je najpre što Zavod za zaštitu spomenika Grada Beograda nije na vreme izvršio zaštitu koju je zgrada apsolutno zasluživala. Drugo, ta zgrada je već imala predzaštitu”, kaže Subotić i nastvalja:

“Ostali razlozi za njeno očuvanje su estetska vrednost, vrednost njenih arhitekata, njenog stanodavca, stanara, vlasnika. Dakle, istorija Beograda je vezana za tu zgradu”.

rusenje-kuce-u-resavskoj-ulici.jpg

Foto: N1

Subotić napominje da je Evropa Nostra Srbija, čija je ona podpredsednica, uputila niz pisama raznim zavodima, ministarstvima, da je Skupštini grada pokušala da dostavi materijale, kako bi ih ubedila da nešto bar učine.

“Ništa nismo uspeli. Niko, na najarogantniji način, nije hteo da odgovori na pisma, ni jednu reč da kaže. Dakle, već je bilo odlučeno da se to da u vlasništvo nekome, da se tu zida i pomoći više nije bilo”, kaže ona.

Subotić primećuje kako stara autentičnost Beograda tako brzo nestaje “da je to veliki kriminal”.

“Najstrašnije je to što ćemo mi sad zgradu po zgradu, trg po trg, ulicu po ulicu da uništavamo i da ostanemo potpuno bez onog Beograda koji je iz 19. veka vodio ka 20. i od 20. do 21. veka”, kaže ona i zaključuje:

“Tu nema ni trunke poštovanja prema prošlosti, prema nasleđu, prema baštini, prema onome što čini tradiciju jednoga grada. To je nezamislimo, to je nedopustivo i nešto najstrašnije što nam se dešava.”

Rušenje zgrade u Resavskoj počelo je pre četiri dana, a fotografije koje su napravili  reporteri Nova.rs pokazuju da se ono nastavlja.

Bez odgovora

Direktorka gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Olivera Vučković nije odgovorila na pitanja N1 zbog čega je investitoru samostalno izdala potrebne uslove za buduću gradnju i zbog čega je uopšte dozvolila rušenje kuće od ovakvog značaja u zaštićenoj zoni Beograda.

Građevinsku dozvolu za izgradnju nove stambeno-poslovne zgrade izdao je gradski sekretarijat za urbanizam. Iz gradskog sekretarijata međutim, na zahtev N1 za razgovor, rečeno nam je da sekretar Miloš Vulović ima unapred zakazane obaveze.

Investitor nove zgrade je firma Capital developments, osnovana krajem 2017. godine. Direktor ovog preduzeća nije odgovorio na zahtev za intervju koji smo uputili mejlom, dok se na telefon koji se nalazi na sajtovima Agencije za privredne registre i Privredne komore Srbije javila osoba koja tvrdi da nema nikakve veze sa firmom i da je u pitanju greška.

Kako se sedište investitorske firme nalazi svega 100 metara od gradilišta, odgovore smo potražili na licu mesta. Međutim, osoblje hotela u kom firma iznajmljuje prostorije, kazalo nam je da niko od zaposlenih nije u kancelariji.

PROČITAJTE I:

Slučaj kuće u Resavskoj i gradnja kompleksa: Kako je Zavod za spomenike dao amin



1 komentar

Click here to post a comment

  • Рушење у Ресавској је само наставак рушења у Мишарској! То је читав комплекс приватних вила, са улице и из баште. У једну од њих сам долазила као дете. У њој је живео адвокат Сава Вукчевић са породицом. Не знам да ли су били власници, али колико могу да се сетим из приче мојих родитеља, који су били пријатељи са њима, кућа је била мираз госпође Вукчевић. Наишла сам недавно, када је рушење у Мишарској тек припремано и видела да су избијени прозорски оквири и да се нешто догађа у запуштеној башти иза куће. Питала сам раднике да ли се кућа, можда,рестаурира, али казали су ми да се руши и да је следећи корак рушење куће у Ресавској. Да ће бити подигнута пословна зграда попут оне поред ње. Нисам могла да поверујем! Ту је била дивна башта кафића по имену Епигенија, у кући је био ресторан-кафана .. .Али, очигледно, власник је или постигао неки договор или га и нема. Али, мислим да је пресудан ланац инвеститор-Завод, да се све заврши док се неком не отворе очи.
    Свуда по свету људи, који имају пара, улажу у старину или чак дижу ново притом опонашајући старо, стилом, лажном патином, наменом. Код нас, вечита бољка: руши старо и дижи ново, грандомански ВЕЛИКО, БЕЗ ДУШЕ, да се што успешније утре траг ка недођији одакле је, најчешће, стигао онај који “жели да остави траг за собом у Београду’, а уклони свако подсећање на оне чије трагове брише.

Meni su rekli da vi postojite

Pre nego što je došao Laki

Nož Marine R.

Umetnost putovanja II

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .