MediaSfera
Piše: Gordana Radisavljević – Jočić
Fotografije: privatna arhiva
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici proslavljaju Vaznesenje gospodnje – u narodnu poznat kao Spasovdan, a Beograđani krsnu slavu svoga grada. Praznik i litija svedoče o dugoj istoriji Beograda, minulim vremenima, različitim vladarima i ideologijama koje su se menjale na čelu države i gada i tome da niko nije uspeo da izbriše narodno sećanje na značaj Spasovdana.
Beograd je, naime, za gradsku slavu uzeo Spasovdan u spomen na 1403. godinu kada ga je despot Stefan Lazarević proglasio prestonicom Srbije.
Slava grada Beograda, Spasovdan – Vaznesenje Gospodnje, biće obeležena sutra, ali ove godine, zbog epidemije korona virusa, neće biti litije ulicama prestonice.
Dan Hristovog vaznesenja
Kapela Vaznesenja Gospoda Isusa Htista
Obeležava se kao spomen na dan kad se Spasitelj uzneo na nebo, pošto je završio svoju zemaljsku misiju.
Sam čin Vaznesenja zbio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon. Tog dana im se Hristos ponovo javio i rekao:
– Idite po svemu svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen – navodi se u Novom zavetu.
Spasovdan je jedan od sedam najvećih svetkovina posvećenih Gospodu Isusu Hristu. U crkvenom kalendaru obeležen je crvenim slovom i spada u red zapovednih praznika, koji slave svi vernici.
Sveradosnim vaskršnjim pozdravom „Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse“ pravoslavni vernici pozdravljaju se sve do Spasovdana.
Vaznesenje spada u pokretne praznike – uvek pada u četvrtak, četrdeset dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Duhova. Toga dana se Isus Hristos, pred apostolima, blagosiljajući ih, vazneo na nebo i seo sa desne strane Boga Oca.
Nada i vera
U istorijskim analima ostalo je zapisano da je despot Stefan Lazarević na ušću Save i Dunava, podigao velelepni grad. Beograd. 1403. godine dao mu je status prestonice. Mladi despot, ponet uspesima na bojnom polju, oslobođen turskog pritiska (bar za izvesno vreme) odlučio je da u čast obnove i napretka, „svom“ gradu daruje Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan, za krsnu slavu. Time kao da je želeo simbolično da poruči svojim savremenicima, ali i budućim pokoljenjima, da ne zaborave da obeležavanje stare, zavetne slave predstavlja uzdizanje – vaznesenje Beograda i Srbije iz pepela, ali i neuništivu nadu i veru u budućnost.
Mesto Vaznesenja Gospoda Isusa Hrista
Nije samo Lazarev sin verovao u simboliku Spasovdana. Jedini Nemanjić ovenčen krunom cara, Dušan na Spasovdan 1349. godine u Skoplju je obnarodovao svoj zakonik. Jedan od privih pisanih zakona dopunjen je 1354. godine, takođe, na Spasovdan.
Da se ne zaborave ratne žrtve i junačka odbrana u I svetskom ratu, na Spasovdan, 1939. godine, Beograd je odlikovan je najvišim ratnim odlikovanjem – Karađorđevom zvezdom sa mačevima IV stepena.
Ustaljena trasa
Spasovdanska litija
Mihailo Jovanović, poglavar Crkve Kneževine Srbije, osmislio je 1863. godine je scenario slavskog obreda koga se i mi danas pridržavamo. Na njegov predlog, upućen knezu Mihailu Obrenoviću, sagrađena je i Vaznesenjska crkva, kao gradska crkva. U sećanju će ostati Spavodvan 1992. godine kada je iz ove crkve patrijarh Pavle poveo prvu litiju posle II svetskog rata.
Litija ima ustaljenu trasu kretanja beogradskim ulicama, čiji se krug simbolično zatvara u dvorištu Vaznesenske crkve.
Svečana povorka kreće ispred Crkve Svetog Vaznesenja, u Ulici admirala Geprata, a proći će ulicama Kneza Miloša, Kralja Milana,Terazijama, Kneza Mihaila, Pariskom, Ulicom kneza Sime Markovića, Pop Lukinom, Brankovom, Kraljice Natalije i Dobrinjskom.
Tradicionalno, planirana su dva zaustavljanja i molitve, ispred Terazijske česme i Saborne crkve. Prvo stajanje, za molitve za zdravlјe Beograđana, litija ima kod Terazijske česme (izvor umesto zapisa koji je bio na mestu sadašnje Srpske akademije nauka). Drugo stajanje je kod Saborne crkve, za molitve za poštedu od stradanja, mir i napredak. Treće stajanje, za molitve za pokoj duša svim palim junacima Beograda je u dvorištu Vaznesenske crkve ispred granitnog Krsta. Takođe, interesantno je da grad ima i zaštitnicu, Presvetu Bogorodicu, kojoj je despot Stefan Lazarević posvetio Beograd.
Perun i Spas
I da u ovoj priči o Spasovdanu ne zaboravimo naše pretke. Još pre primanja hrišćanstva Sloveni su slavili Spasovdan, kao mnogobožački praznik. Praznovan je „glavnog“ četvrtka u godini kada je, kako se verovalo, gromovnik Perun tukao gromovima i gradom useve, a spasavao ih sa klasom žita u ruci Spas.
Mnogi običaji o Spasovdanu sačuvani su još od prethrišćanskih vremena. Bio je to praznik koliko ratara, toliko i stočara. Božanstvo Spas je imalo ulogu zaštite i spasenja, te mu se narod obraća molitvom: “Sveti Spase – spasi duše naše!”
Za Spasovdan kao krsnu slavu klalo se jagnje i spremala se cicvara. Inače, naši stari nisu pili mleko od od Nove godine do Spasovdana, a verovali su da na Spasovdan muškarci ne valja da se briju, žene da se umivaju a deca da se kupaju pa to nisu tog dana ni činili. Na Spasovdan nikako ne valja spavati preko dana da se ne bi dremalo čitave godine.
Dodaj komentar