Ekologija Magazin

Bukove šume Srbije nominovane za Uneskovu listu dobara svetske prirodne baštine

MediaSfera

 

 

Bukove šume u okviru nacionalnih parkova Fruška gora, Tara i Kopaonik nominovane su za dobra svetske prirodne baštine. Ovo prestižno zvanje uvrstiće i Srbiju sa još 12 evropskih zemalja u sklop prekograničnog dobra „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“.




Čiste i mešovite šume bukve rastu i dominiraju jedino na evoropskom kontinentu. Ujedno je i najznačajniji listopadni šumski ekosistem severne hemisfere pa je njegova zaštita proritet kako bi se ekosistem bukovih šuma očuvao za buduće generacije.

„Ima preko 100.000 rednih bukovih zastoja na nivou Evrope koji su podeljeni u nekih osamdesetak segmenata. Nalazi se oko 40 zaštićenih prirodnih dobara koja su smeštena u 12 država. U ovom ciklusu nominacija, ušlo je deset novih država, kako bi se te površine pod rednim bukovim zastojima zbog njihovog geno fonda i bio fonda, zbog zaštite za buduće generacije, stavio pod još jedan vid zaštite, odnosno pod okrilje Uneskoa“, navodi Predrag Šumarac, izvršni direktor Nacionalnog parka Kopaonik.

Status rezervata prirode u Srbiji prvo su dobile bukove šume, jer su u navedenim nacionalnim parkovima ekosistemi ostali očuveni i netaknuti u prašumskom obliku.

„Uradili smo pripremne radnje 2019. godine oko izbora zastojine, definisanja potrebnih uslova sa Zavodom za zaštitu prirode Srbije i sve one tehničke stvari koje smo trebali da odradimo po preporuci Uneskoa, odnosno njihove Kancelarije za zaštitu prirodne baštine“, dodaje Šumarac.

Posebna zaštita

„Radi se o lokalitetu Kozje stene koji je pod prvim stepenom zaštite i kao takav je do sada podrazumevao posebne tretmane i režime zaštite. U budućnosti, nadamo se, kada kandidatura uspe, to će podrazumevati još neke nove mere zaštite i upravljanja sve u skladu sa nekim međunarodnim i internacionalnim legislativama“, napominje Mirko Dugalić, izvršni direktor za čuvanje zaštićenog područja.

Kako će lokacija biti pod posebnim režimom zaštite, u planu je naseljavanje još životinjskih vrsta koje su nekada obitavale na Kopaoniku.

„Radi se o divokozi na čijoj reprodukciji radimo prethodnih godina. Projekat je, nadam se, u nekoj završnoj fazi, tako da ćemo i sam taj prostor Kozijih stena koji će ući na ovu listu, obogatiti još jednom plemenitom životinjskom vrstom“, najavljuje Dugalić.

Pre manje od mesec dana, na Kopaoniku je ponovo nastanjen evrospki jelen. Iako su čiste i mešovite bukove šume Koaponika idealno stanište ove životinjske vrste, poslednji put se pominje u radovima Josifa Pančića krajem 19 veka, piše RTS.

11 bukovih rezervata

Bukva, kao najznačajnija drvenasta vrsta u Srbiji, raste na različitim nadmorskim visinama. Srbija je podnela svoju listu na kojoj se nalazi 11 bukovih rezervata, za naredno proširenje UNESCO svetske prirodne baštine.

Srbija je u februaru 2018. godine podnela svoju tentativnu listu (popis područja) za naredno proširenje na kojoj se nalazi 11 bukovih rezervata.

Odabir komponenti za dodavanje na tentativnu listu prvenstveno je vršen na osnovu starosti, odnosno dužine trajanja stroge zaštite ovih šumskih rezervata (većina je strogo zaštićena već više od pola veka) i karakterističnosti šumskih zajednica (biljnih asocijacija). Neke od ovih šumskih zajednica jesu reliktnog karaktera sa endemo-reliktnim vrstama, koje su od značaja za zaštitu, na različitim su podlogama, nadmorskim visinama, nagibima i ekspozicijama.

Što bolje predstavljanje diverziteta srpskih bukovih šuma bio je cilj odabira ovih rezervata, budući da bukove šume čine oko 50 odsto svih šumskih površina u našoj zemlji.

Bukva, kao najznačajnija drvenasta vrsta u Srbiji, nastanjuje izuzetno širok visinski dijapazon od gotovo 2000m, a najznačajnija je edifikatorska vrsta šuma planinskog vegetacijskog pojasa, i uglavnom se može naći na nadmorskim visinama iznad 800 metara.




Pesme koje se šapuću u bradu

Pesme koje se pričaju oko vatre

Vodovodska 187 L

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .