MediaSfera
Piše: Jovana Ješić
Mi smo nebeski narod. Mi smo Bogom dati za sve. Naše mišljenje je jedino pravo i ispravno. Kakav god problem da nastane i gde god da se stvori, mi uvek znamo najbolje i mi bismo uvek bolje postupili.
Moj deda, koji je bio alkoholičar i koji je uvek gledao samo sebe i nije mario za svoju decu je jedan od tih ljudi.
Kad god smo odlazili kod babe i dede u selo, on je sedeo ispod loze, pio rakiju i uvek znao najbolje. Ja sam brala babino cveće kraj loze i pravila neke venčiće, baba je spremala ručak za sve nas i dok su naši stomaci željno iščekivali da čuju zveckanje escajga, moji mama i tata su nešto sređivali, farbali stolariju, čistili staju, podmazivali kapiju.
I dok su oni radili, deda je vikao: “Neka ja ću, ne znate vi, ja znam najbolje, deder, sedate ‘vamo da popijemo koju, manite se tog posla koji ne znate da radite kako treba”, ja sam iz prikrajka gledala dedu dok je to izgovarao i znala sam da neće uraditi i da ne zna ništa, već samo traži društvo da ne bi pio sam.
Desetak godina kasnije, sve više nailazim na takve ljude. Doduše, nisu svi pijanice, ali svi ponavljaju tu istu mantru: “Ne znate vi, ja znam najbolje”.
Kada se kod nas u Srbiji čuje da je neki Srbin (poznati sportista, muzičar ili naučnik) odlučio da postane vegan ili vegeterijanac naši ljudi tu kreću da iznose svoj stav i da na tu temu pričaju kao studenti koji brane master rad. Tada su naši ljudi jako dobro pripremljeni i jako pametni. “Šta bre on glumi sa tim”, “Krave pasu travu, pravi Srbenda jede slaninu” i ostale dobro poznate rečenice odzvanjaju kada se spomene vegeterijanstvo, a kao vrhunac svega toga je rečenica: “Naši preci, znani i neznani, su odrasli i decu podigli loveći životinje koje su nakon lova sirove jeli”.
I na ovom vrhuncu se vidi da je nas Bog stvorio da znamo najbolje, uvek smo najpametniji i znamo bolje. Mi moramo sve da kritikujemo i da ispravljamo, sve, osim sebe. Mi svoje mišljenje smatramo pravim i ispravnim. 21. vek je i vreme je da se to promeni.
Mi nismo najpametniji, mi ne znamo sve i mi bismo morali da prestanemo da gledamo tuđe živote i da počnemo da živimo svoje.
Jovana Ješić
Dodaj komentar