MediaSfera
Piše: Milica Cincar-Popović
Foto: Pixabay
Tokom svojih 4,54 biliona godina, planeta Zemlja je pet puta doživela masovno istrebljenje života koji je iznedrila.
Prvo planetarno masovno istrebljenje odigralo se u periodu ordovicijum, u eri paleozoika, pre oko 440 miliona godina. Smatra se da je tada nestalo oko 85% života na Zemlji, a uzrok katastrofe je bilo pomeranje kontinenata, sa klimatskim promenama koje su usledile.
Drugo planetarno masovno istrebljenje odigralo se u devonu, u eri paleozoika, pre oko 375 miliona godina, kada je nestalo oko 80% svih živih vrsta. Pretpostavlja se da je uzrok ležao u nedostatku kiseonika u moru, povećanju temperature, vulkanskim erupcijama i udarima meteora.
Treće masovno planetarno istrebljenje izvršilo se u permskom periodu, u eri paleozoika, pre oko 250 miliona godina. Tada je oko 96% živih vrsta nestalo iz nepoznatog razloga, a najverovatnije usled kombinacije udara asteroida, vulkanskih erupcija, napada mikroba i klimatskih promena.
Četvrto planetarno masovno istrebljenje izvršilo se krajem perioda trijasa, u eri mezozoika, pre oko 200 miliona godina, kada je nestala polovina tadašnjeg živog sveta. Uzrok su bile vulkanske aktivnosti i potop, tj. drastična promena nivoa i PH mora.
Peto masovno planetarno istrebljenje bilo je u periodu krete, u eri mezozoika, pre oko 65 miliona godina. Oko 75% života je nestalo usled naleta meteora ili asteroida. Usledila je era kenozoika, koja traje i dan-danas.
Postoji jedno biće…
Postoji jedno biće za koje se smatra da se provuklo kroz sve ove male pošteđene procente i da nastanjuje Zemlju od trenutka kad su se stekli uslovi za život na njoj, a zove se vodeni medved. Malo je, ima kandžice, nema oči i plavičaste je boje. Crv iz filma Dina izgleda kao džinovski vodeni medved.
Čovek, kao što znamo, nije tako star kao vodeni medved, ali ima tu čast da bude prva životna vrsta koja će dovesti do masovnog planetarnog istrebljenja života. Ja bih se u tom slučaju kladila na Zemlju – kako je šest puta do sada obnovila život, učiniće to i sedmi put, a čovek bi potom mogao da se priseti one: „Džabe ste krećili“; ali neće, jer ga neće biti.
Ovo je jedna od mogućih verzija bliske budućnosti čovečanstva. Postoji i druga.
Postoji i verzija u kojoj opet čovek ima odlučujuću ulogu, ali ne na propast života, već na njegovu procvat. Zahvaljujući tome što ima pamćenje, čovek može da čuva vekovna znanja, obogaćuje ih novim spoznajama i stiče mudrost. Pod uslovom, naravno, da se odupre arhi-neprijatelju razvoja i rađanja, a to je strah.
Ako me juri tigar, moj strah će stegnuti moje krvne sudove u stomaku i oterati mi svu krv u noge, da bih mogla da bežim. Dok mi noge lete kao munje, moja inteligencija, varenje i imuni sistem su isključeni. Ako me juri tigar, kao što rekoh, to je dobro. Ali, ako taj strah traje? Ako se pretvorio u moje stanje postojanja? Onda sam ja postala priglupa i lakoverna osoba, sa probavnim smetnjama, podložna svakoj infekciji.
Nije strašno ako…
Nije strašno ako ja jedna zastranim. Strašno je ako to učini većina čovečanstva. Strašno je ako čovečanstvo počne da živi iz straha, jer će onda biti glupo i podložno svakoj bolesti. Ali, da vas odmah utešim – to se neće desiti. Razlog je vrlo jednostavan: čovek nije stvoren da dugo opstane u stanju straha, a kad iz njega izađe, inteligencija i imuni mehanizmi ponovo se bude. Kao što vidimo na primeru Italije gde su ljudi, zatvoreni u svoje stanove, počeli da pevaju po balkonima, a istovremeno je i zaraza korona virusom krenula da jenjava.
Nešto razmišljam, mi na svu sreću imamo veći izbor nego Italijani. Mikroorganizmi se slabo goste u telu čoveka koji posti ili, da ga nazovemo modernim imenom: vegana. Još ako je taj vegan srčan i razuman čovek, tj- ne živi u strahu, imuni sistem mu je aktivan. Čovek potaknut ljubavlju prema planeti i životu uopšte je onaj iz druge varijante, onaj koji će imati tu čast da povede život na ovoj planeti u novu eru – eru procvata.
Iz straha živi uništitelj koji uništava sam sebe.
A možda ovo i nije trenutak ili – ili?
Možda su obe varijante moguće, za svakog ona kojoj, po svom stanju postojanja, pripada.
Dodaj komentar