Vizuelna Umetnost

„ZOE – Život“ izložba slika Snežavne Vujović Nikolić

MediaSfera

 

 

U Galeriji “Zvono” (Višnjićeva 5) u peta, 17. januara otvorena je izložba slika Snežane Vujović Nikolić pod nazivom ZOE – Život.




Izložba je otvorena do 10. februara.
Radno vreme galerije je svakim radnim danom od 12 -18h,
subotom od 12 – 16h.

Anđela Rokvić, istoričarka umetnosti piše:

Pred nama je novi odabrani segment iz likovnog života umetnice Snežane Vujović Nikolić. Svako izabrano delo je svedok ličnog putovanja misli autorke, a sva zajedno formiraju skladnu umetničku postavku sa sopstvenom distinktivnom istorijom. “Zoe”, na starogrčkom život, predstavlja zenit Snežaninog stvaralaštva tokom protekle decenije. Život, kao organizovan i funkcionalan sistem protoka materije i energije, neprekidni je metabolizam. Još je Demokrit govorio da je osnovna karakteristika života da ima dušu (psihu). Nastanak života, poput onog u kambrijumu – “eksplozija života” iz koje nastaje nepregledan broj živih oblika, inspirisali su autorkino stvaralaštvo. Njene slike su zasebni živi organizmi, udahnute duše koji zajedno čine “Zoe”.

Sopstveno poimanje koncepta života – zoe, autorka preispituje kroz različite pristupe u tumačenju odnosa između čoveka i prirode, koristeći se motivima vrta koji oduvek predstavlja stožer odnosa sa prirodom i intimno mesto kontemplacije, bezvremenosti, života i rasta. Svako prikazano delo jeste iznimna vizija vrta, jednog zatvorenog, samodovoljnog sveta. Snežana, poput homo fabera, ima potrebu da izrazi, ponovo kreira svoj mikrokosmos, rajski vrt, simbol kulture, reda, promišljenosti i stvaranja. Vrt je simbol zemaljskog raja, sveta u kome je on središte, slika nebeskog raja, Imago mundi – stanja večnog blaženstva, simbol duše, njenog uzrastanja, negovanja, ali i vizija punoće života.

Svako platno, Snežana tretira kao čudesni prostor drugačije stvarnosti koje, zbog svoje skrovitosti i drugosti za nju predstavljaju čitav jedan univerzum. Posmatranjem Snežaninih slika bivamo uvučeni u neku vrstu druge stvarnosti, nadilazimo svakodnevicu, dok estetski principi načela slike, pitanje lepote, ritma, proporcije, njihove upotrebe i strukture njihovog objedinjavanja, kao i idejni aspekti njihove pojavnosti, predstavljaju elemente komunikacije sa nama.
Autorka predstavlja umetnička dela novih kolorističkih harmonija s izrazitim karakteristikama životnog i stvaralačkog optimizma. Dok stvara, Snežana živi svako delo, svaku njegovu liniju, obris i boju, izjednačavajući sopstveni život sa platnom.

Nijedno delo nikada ne ostaje nedovršeno, umetnica oseti kada je slika završena i kada joj je konačno udahnula život. Iako je svaki rad odraz dugotrajne refleksije, Snežana, s druge strane, ne sputava ni svoju težnju ka spontanosti i ka nepredvidivom ishodu kompozicije. Njen kreativni stvaralački postupak često prati impulsivnu i instiktivnu nit, kroz koju jedan nastali oblik nastavlja sam da traga za drugim, odnosno da vapi za njim. Slika „Mikrokosmos“ predstavlja umanjenu sliku sveta uvelikome. Spontani i hitri potezi, nanosi crvene boje oživeli su ovo delo, postavljajući ga u zanimljivu konfrontaciju sa slikom „Zoe“. „Zoe“, jasno estetski sistematizovanih oblika, pročišćenih slikarskih ploha, na svojevrstan način dočarava bogatstvo oblika života.

Tako se u selekciji slika izdvojio „Indijanski dim“ koji je jedini posedovao pripremnu skicu. Posmatrajući ga, njegov živ i intezivan kolorit, sigurno izvedenu kompoziciju, pažljivo stilizovanih formi, savršeno uklopljenih formi, možemo osetiti svojevrsno ushićenje, jer je reč o izvorištu komunikacije i polju ekspresije autorkinih emocija i namera – ujedno oličenju njenog prepoznatljivog likovnog jezika.

Ne samo oblik, već i boja igra veoma važnu ulogu u Snežaninom stvaralaštvu. Tako, slike „Unutrašnja bašta“ i „Senke“ odišu snažnim ekspresivnim potencijalom koji zavodi posmatrača. Posebnom modelacijom oblika „Senki“, stvara se pulsirajuća, vibrantna atmosfera slike koja prija oku, zaokupljujući našu pažnju. Ulje na platnu, „Unutrašnja bašta“, dominantno narandžastog kolorita, „mekanih“ prelaza i lazura, za razliku od ostalih kompozicija, formirana je haotičnim kretanjem elemenata koji slici daju posebnu snagu izraza i svojevrsne supremacije.

Ne samo po svojim monumentalnim dimenzijama, već i lepotom kompozicije, ističe se slika „Kambrijumska eksplozija“, nastala kao poslednja u nizu. Ona predstavlja raskošan vrt, ispunjen različitim bićima koja sva žive u međusobnoj harmoniji. Poštujući etički kodeks suživota, svako biće, odnosno svaki oblik ima sopstvenu vrednost i autonomiju, ali zajedno čineći dinamičan, ozaren, razigran preplet, pun živosti – „zoe“. Pažljivim posmatranjem ove slike, kontempliranjem, zaista možemo postati deo kompleksnog živog sistema i uživati u njenom meditativnom karakteru.

Vujovićeva kombinuje ulje i akrilik na platnu, kao svoju omiljenu tehniku kroz koju najbolje ume da dočara autentičnost i lepotu sopstvenog likovnog izraza. Autorkino stvaralaštvo, njeno savremeno kolorističko slikarstvo, prožeto je sopstvenom egzistencijom, ličnim promišljanjima i istorijom. Kompleksan poduhvat, komponovanja jedinstvene vizije umetnosti Snežane Vujović Nikolić, u sukobima i stapanju ličnog i opšteg, primordijalnog i savremenog, i kroz sopstveno preobraženje, formirala se opredmećena i magnetična umetnost. Vrednost postavke nije samo u prostom zbiru vrednosti izloženih dela, već u autonomnoj, organski uobličenoj i posebnoj umetničkoj viziji. Autorkina inspiracija, razmišljanja i nadahnuće pretočeni su u red, ritam, precizno izbrušene organizme – celinu, čiji narativ odiše duhovnošću umetničkog života. Suština svakog izabranog dela ove umetničke postavke ostaje ista, samo se konstitutivni elementi menjaju, čime se pravi otklon od jednoličnosti, šablona i repetativnosti. Ishod je upravo suprotan, svaka slika živi sopstveni likovni život, ne narušavajući egzistenciju druge, već u uspostavljenim simbiotskim odnosima, kreirajući „Zoe“ – život.




Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .