MediaSfera
Piše: Milica Cincar-Popović
Foto: Wikipedia
Najlepši praznik je prošao. Božićni praznici, vreme za radost. Ove godine nije bilo snega, ali je bilo dovoljno hladno da se svako obraduje šolji vruće kafe ili čaja, uz poneko parče torte ili kolača, kojih tokom praznika bude pun frižider. Nevolja je što, ako je taj frižider od onih velikih, kad radovanje prođe, ostane uspomena koju nemilosrdno registruju vaga i pojas od farmerki. I tako, posle nekoliko dana obilja, počinje doba griže savesti, samoprekora, pa čak i gladovanja.
Danas se naše čuvene torte od po 12 jaja više ne prave u svakoj kući; novi recepti su skromniji i brži ali – torta je torta, čak i kad je „laganija“. Nema torte koja ne goji. Ali, zato postoji jedna poslastica koja ima nula kalorija, sada je hit u svetu i, verujte mi, ma koliko vam recept na prvi pogled izgledao kao prevara, radi se o izvanrednom završetku dobrog obeda, čiji vam ukus ostaje u ustima ispunjavajući vas blaženim osećajem sitosti.
Poslastica se zove kap kiše, a izmišljena je 2014. godine u Japanu, gde je odmah postala popularna. Godine 2016. kuvar Daren Vong ju je predstavio Njujorku na čuvenom sajmu hrane Smorgasburg. Istog trena, ušla je u jelovnik svakog boljeg restorana.
Možete i da je napravite sami.
Potrebni su vam: negazirana mineralna voda, agar-agar u prahu i silikonske ili plastične modle u obliku polulopte. Agar-agar je morska alga koja se koristi kao i želatin, za geliranje. Steže malo sporije od želatina, ali dobijeni žele bude čvršći, homogeniji i staklastiji. Prah agar-agara može da se kupi kod nas u svim boljim prodavnicama zdrave hrane.
U vrelu negaziranu mineralnu vodu doda se agar prema uputstvu sa pakovanja, pa se nalije u modle i, kad se prohladi, stavi se u frižider. Treba dodati minimalnu količinu agara, jer kap kiše treba da se topi čim se stavi u usta; to je drhturav, nepostojan žele, koji se raspada ako stoji van frižidera duže od pola sata. Originalna varijanta kapi kiše se služi garnirana pečenom sojom i kuromicu sirupom od crnog šećera.
Međutim, postoje i varijante – na primer, možete u modlu da dodate i latice trešnjinog cveta, ili komadiće jagode sa sitno seckanom nanom, ili već, šta vam padne na pamet. Važno je samo da to ne budu jaki ukusi. Čar kapi kiše je što harmonizuje ukuse ručka koji ste upravo pojeli, ostavlja osećaj svežine i balansa. Eventualno, ako baš ne možete bez slatkog, dodajte ¼ kašičice šećera po modli, pri čemu jedna modla ima zapreminu od oko 1dcl.
Ako vam se čini da je gelirana voda suviše bezukusna za poslasticu, hoću da vas podsetim da i kod nas tradicionalno postoji nešto slično. Jedete li ćeten-alvu? Ja ne mogu ni da je zamislim bez sudžuka. Za one koji misle kako je sudžuk bosanska kobasica, da objasnim: to je poslastica koja se služi uz jake orijentalne kolače i ublažava njihovu slatkoću. Pravi se tako što se kukuruzni skrob kuva u vodi dok se masa ne zgusne, pa se potom izlije u modlu (može ona za kitnikez), pospe seckanim orasima i ostavi se da se ohladi. Kad se stegne da bude kao veoma čvrst puding, izvrne se iz modle, tako da orasi budu na dnu. Kad sam bila dete, najbolja alva sa sudžukom je bila kod „Pelivana“, a meni se često dešavalo da se trampim sa ocem, tako da on dobije svu alvu, a ja sav sudžuk, koji sam baš volela. E pa, za one koji imaju ukus sličan mom: kap kiše je još bolja od sudžuka!
Kao što već rekoh, kap kiše je sada hit i svaki bolji restoran je ima u ponudi. Ne znam da li je to slučaj i kod nas, ali i ako jeste, zaista je šteta da je ne isprobate prvo kod kuće. Pravi se toliko jednostavno, da čak ni ne morate da znate da kuvate. Garantujem vam da, ako završite obrok jednom kapi kiše, više nećete žudeti ni za kakvim slatkišima, niti bilo čime druhim, što bi samo pokvarilo osećaj blaženosti koji će ova poslastica razliti po vašim ustima.
Dodaj komentar