MediaSfera
Piše: Ljuba Đorđević
Foto: Ljuba Đorđević
Posetio sam i mesto gde su nekada bile Bliznakinje. Kada sam, prilazeći, upitao jednog gospodina gde je tačno to mesto, odgovorio mi je: „Tamo gde sada vidite vazduh!“. I zaista, iz daljine tu je vazdušna rupa. Samo mesto je ograđeno visokom žičanom ogradom, haos je raščišćen, krater zaravnjen i betoniran…
I to je to. Nekako, sve izgleda manje, zgusnutije, zbijenije nago na TV… Preko puta nekadašnjih Bliznakinja je zgrada Dojče banke, kojoj suposle napada „skidali“ sprat po sprat, jer je pretila opasnost da bi mogla da se sruši, od posledica jakog potresa.
Iako na Menhetnu samo 30 odsto ljudi ima sopstvena kola ulice su neprestano zakrčene, jer je benzin relativno jeftin i to tri puta jeftiniji nego u Evropi.
Nemojte verovati onome koji vam kaže da je u Njujorku kupio nešto za par dolara. NY je prilično skup grad. Doduše, ima stalnih rasprodaja, ali ono što vredi je skupo. Možda zbog toga ljudi na Menhetnu žive dok rade, jer kad spadnu na penziju teško da sebi mogu da priušte skupe stanove i apartmane da u njima žive u starim danima. Mesečna kirija za jednosoban stan na Menhetnu košta hiljadu i po dolara, za dvosoban stan treba još dodati hiljadu…tako da ljudi uglavnom žive s cimerima, u parovima, ili nekoj vrsti „komune“ i dele troškove.
Čuveni Tajms Skver je širom sveta poznat i po tradicionalnim dočecima Nove godine, na kome se instalira ogromna jelka. Bilo je rano jutro, ali jelka još nije bila dopremljena. Šteta, a sutra sam već odlazio iz NY. Dok sam šetao Tajms skverom na pločnicima su sedeli ili ležali beskućnisi koji su tražili „siću“ za doručak. Sjaj i beda velegrada.
Njujorčani nemaju vremena da kuvaju. Non-stop rade. Porodični ručak je rezervisan za posebne slavljeničke prilike. Radnim danima obično svrate u neku od prodavnica gotovih jela, spakuju ručak, pa ga nose kuči. Često dođe kompletna porodica. Kupe šta će da pojedu, popenju se na drugi sprat u restoran, podgreju ručak u mikrotalasnoj pećnici, prezalogaje i idu dalje.
Njujorčani su ljubazni. Žele da stvore prisnost u komunikaciji. Tako, recimo kad sam sa društvom svartio u jednan šop i pričljivom prodavcu rekao da smo iz Srbije, on je ljubazno uzvratio pitanjem: „From Damascus?“ Verovatno je, umesto Srbija, razumeo Sirija! A još „originalniji“ je bio taksista koji je čuvši da sam iz Srbije odgovorio: „Yes, I know that continent!“. Jedan gospodin je ipak pogodio, i kao iz topa rekao: „Tito!, ExYU!“. Verovali ili ne Tito i dalje otvara sva vrata.
Njujork ima neki svoj specifičan miris u vazduhu – mešavinu rečnog vazduha, mirisa koji dolaze iz raznih restorana, parfema, izduvnih gasova i čega sve ne… Možda je to miris metropole?
Ovoga puta sam samo „omirisao“ Njujork, na nekoliko dana…Tako reći bio sam u izvidnici… Za neki sledeći put.
Laku noć Ameriko, gde god bila, rekoh prilikom ulaska u avion.
Nastaviće se
Dodaj komentar