MediaSfera
Jedan od najlepših i najpopularnijih božićnih romana Božićna priča (u nekim prevodima i Božićna pesma) Čarlsa Dikensa, objavlјena je na današnji dan, 19. decembra 1843. godine. Roman, sa ilustracijama Džona Leha, već prvog vikenda rasprodat je u tiražu od 6.000 kopija. Priča o škrtici Skrudžu prodavana je po niskim cenama, jer je Dikens želeo da bude pristupačna svakoj porodici i da može da je priušti za Božić.
Čarls Dikens je počeo da piše roman Božićna priča u septembru 1843. godine, kako bi dobio novac da otplati dug. Knjiga je završena za šest nedelja, a poslednje stranice su napisane početkom decembra.
Veruje se da je u glavnom junaku autor prepoznao sebe, svoja brojna tužna dečačka iskustva, što je roman učinilo pristupačnim i toplim, zbog čega je doživeo planetarnu popolarnost. Dikens je kasnije napisao da je on kako se priča odmotavala „plakao, smejao se, i opet plakao“ i da je „razmišljajući o tome šetao mračnim ulicama Londona, petnaest do dvadeset milja, mnogih noći kada su svi trezveni ljudi već davno otišli u krevet“.
U središtu romana Božićna priča je škrt, sebičan direktor Londonske banke Ebenezer Skrudž u čijem srcu nema mesta za nežnost, saosećanje i milosrđe. On ne dozvoljava korišćenje dovoljno uglja za zagrevanje, ne dozvoljava službeniku da koristi slobodan dan za Božić, mrzi ljude koji su srećni i Božić i ne želi da ga provede sa porodicom svog nećaka.
Skrudžu u posetu dolazi duh njegovog pokojnog poslovnog saradnika Džejkoba Marlija i upozorava ga da promeni svoj život, jer je i on sam osuđen da nosi ogroman lanac vezan za blagajnu koji je sebi skovao tokom života i žali što nije učinio dobra dela. Pri tome ga duh upozorava da i on može da doživi sličnu sudbinu, i najavljuje mu posete trojice duhova: duha prošlih, sadašnjih i budućih Božića. Posle poseta ovih duhova Ebenezer Skrudž shvata da će umreti sam i bez ljubavi, i da ima moć i novac da pomogne onima oko njega i moli za novu šansu. On se budi u svom krevetu na Božićno jutro, odlučan da promeni svoj život tako što će biti velikodušan i pun ljubavi prema svojoj porodici, zaposlenima i siromašnima.
“Ljudi k’o ljudi, lako preteraju kad slave, pa se smisao proslave očas posla zaboravi. Čarls Dikens je zato u Božićnoj priči svom junaku Skrudžu (a Skrudž znači tvrdica, cicija), poslao avet njegovog preminulog poslovnog partnera Marlija, da ga nauči božićnoj humanosti, što ovaj i uspeva uz pomoć tri pomagača: duhova prethodnog, sadašnjeg i budućeg Božića. Dikens je imao veoma važan razlog da napiše Božićnu priču. Upravo u to vreme, u Britaniji se revidirala božićna tradicija; preispitivali su se stari običaji, kao što su božićne pesme i pričice, ali i noviji, kao što je kićenje jelke. Tako je Dikens i to ne namerno, doprineo da se uvede još jedan običaj: pečena ćurka za božićnu večeru. Zapravo, još od vremena Henrija VIII kome je ćureće pečenje bilo omiljeno jelo, na engleskoj trpezi je sve češće (i ekonomičnije) umesto veprova, fazana i pataka mogla da se nađe pečena ćurka, ali otkako ju je stari Skrudž doneo svom nećaku da bi zajedno proslavili Božić, postala je obaveza na proslavi ovog praznika, must-have. Danas čak neke opštine anglosaksonskog sveta dele siromasima zaleđene, za pečenje pripremljene ćurke, kako bi mogli da proslave Božić u skladu sa svojom tradicijom. Onako, kako nalaže duh Božića – termin koji nam je došao, eto iz britanske kulture, baš kao i oni leptirići u stomaku”, piše književnica Milica Cincar-Popović.
Dodaj komentar