MediaSfera
Piše: Ljubomir Ljuba Đorđević
Foto: Pixabay
Za one koji veruju u horoskope, Švajcarska je tipičan predstavnik svog znaka – device. Precizna, odmerena, sređena, blistava, uređena, pedantna, dovedena do perfekcije. Sve funkcioniše kao švajcarski sat. Za nas, koji u tu zemlju Srednje Evrope stignemo sa brdovitog Balkana, sve izgleda kao „nepodnošljiva lakoća življenja“.
U želji da proverim švajcarsku preciznost, čak sam proveravao red vožnje voza od ciriškog aerodroma do Bazela, koji je bio moje krajnje odredište, posle sletanja na aerodrom u Cirihu. U redu vožnje je pisalo da voz polazi tačno u 15.45h, a da u Bazel stiže, posle sat vremena, dakle u 16.45h. I zaista, bi tako. Verovali ili ne, prema prevozu možete i časovnik da navijete.
Bazel, predivan grad nalazi se na samom severu, na tromeđi Švajcarske, Nemačke i Francuske. Stari mostovi preko Rajne koja lenjo teče iz Nemačke, spajaju delove grada. Nižu se kuće sa obaveznim cvećem, uglavnom muškatlama, na prozorima i žardinjerama ispred ulaznih vrata. Tu su kitnjaste ogradice, koje uokviruju travnjake, šišane „na kratko“, kao američki marinci. Kažu da tamo postoji čak i zakon kojim je propisani koliko puta godišnje morate da šišate dvorište. I svi ga se pridržavaju, bez pogovora.
Tri kralja
Na samoj obali Rajne nalazi se legendarni hotel „Drei Konige“, iliti „Tri kralja“. Najstariji je hotel u Evropi inače. Datira iz 12. veka. Sada je jedno od najelitnijih turističkih zdanja haj-klase. Unutra zlato, kristal, svila i kadifa. U njemu su odsedale i krunisane glave, poput crnogorskog knjaza Nikole, engleskog plemstva, čuveni pisci Judžin O’Nil i Hemingvej… Ugostilo je to staro patinirano zdanje i Sofiju Loren, Karla Pontija, Rolingstonse, koji su prilikom svog boravka zakupili celo petrspratno zdanje. Sam Bog zna koliko ih je to koštalo?! Eto, nađoh se i ja tu.
Švajcarska ne bi bila „zemlja trezor“ da se gotovo na svakom ćošku ne nalazi banka. Sve moguće svetske banke su tu. Samo ponesite podosta novca, izaberite banku sa najvećom kamatom i eto vam pristojne apanaže.
Savršena mreža saobraćajnica
U Švajcarskoj na ulici ne možete da vidite stari automobil. Ulicama jezde sve sami najnoviji modeli, čiji se motori gotovo i ne čuju da rade. Samo šušte. Svi savršeno poštuju saobraćajne znake. Vozač, čim vas vidi da se spremate da pređete ulicu, i dok još čestito niste ni zakoračili, odmah staje. Bez obzira da li on ima prvenstvo prolaza. Iako vam je jasno da on ne staje zbog vas, već zbog sebe, odnosno svog džepa, jer su kazne za prekršaje užasno visoke, a o oduzimanju dozvole da ne govorimo – godi vam ta pažnja. I niko se ne nervira zbog toga. Nema nervoze inače, nigde. Možda jedno od objašnjenja leži u činjenici da su im prosečne plate šest i po hiljada franaka.
Švajcarska je inače prekrivena savršenom mrežom saobraćajnica i železničkih čvorova, koji spajaju sve delove zemlje sa susednim evropskim pravcima. Pravo je zadovoljstvo videti u ledom okovanim Alpima čiste i suve saobraćajnice, koje vode ka čuvenim skijaškim centrima. Švajcarska ima međunarodne aerodrome u svim većim gradovima. Iz Ciriha postoje odlične veze za sve delove sveta. Uostalom, Ciriški aerodrom je jedna od glavnih evropskih vazdušnih tranzitnih luka.
Poliglote
Svi su ljubazni, kulturni, nasmejani… U prodavnicama, restoranima, u gradu možete se obratiti sagovorniku na nemačkom, koji je najdominantniji jer je Bazel u nemačkom kantonu, francuskom, italijanskom ili engleskom jeziku… Svi će vas razumeti. Švajcarci su poliglote. Kako i ne bi bili, jer čim se rode, maltene progovore tri jezika. Stariji stanovnici poznaju i retro romanš – „njihov“ stari jezik.
Uzalud sam u brdima tražio kravu Milku, toliko poznatu sa omotnica istoimene čokolade. Nema je, ali smo našli „Milka“ čokolade. Probali smo i nadaleko čuvene švajcarske sireve. Prosto ne znate koji je bolji… Svi su savršeni… Naravno da sam na povratku poneo čokolade, sireve, vina i jedan časovnik. Verujte, savršeno radi. Šta da vam kažem – pravi švajcarski!
Uvek se obradujem kada na beogradskim ulicama vidim tramvaj, poklon grada Bazela Beograđanima. Obavezno uskočim u njega. Osećam se kao u Švajcarskoj i čekam da iza ugla skrene, i odvede me na stare krivudave ulice Bazela. Ali, avaj… Ništa zato. Tad na scenu stupa moja mašta.
Dodaj komentar