Putovanja

Atina: Nova godina u gradu legende

MediaSfera

 

Piše: Gordana Radisavljević – Jočić

Foto: Pixabay

 

Ukoliko volite da sa u vreme novogodišnjih praznika sa svojom porodicom otputujete na par dana, Atina je idealna destinacija.

 

Bez sumnje Atine je najstarija evropska prestonica, kolevka civilizacije. Mnogi su o ovom gradu, koji je u svojoj dugoj i burnoj istoriji doživljavao mnoge uspone i padove da bi se danas pretvorio u pravi moderni megapolis, već ispisali nadahnute hvalospeve.




Kada se govori o Grčkoj ne možemo bez mitologije. Zato ćemo priču o Atini početi sa onom koja govori o tome kako je dobila ime. Prema legendi, u vreme kada su bogovi i ljudi hodili zemljom zajedno za prevlast nad gradom nadmetali su se Atina (ratnička boginja mudrosti i civilizacije, tkanja, zanata i zaštitnica države) i Posejdon (bog mora). Kćerka i brat vrhovnog boga Zevsa. Kako legenda kaže, Zevs je smatrao da sam narod mora da bira svog zaštitnika i da će pobednik biti onaj ko podari bolji poklon gradu. Posejdon je trozupcem udario kamen i iz njega je potekla slana voda, poslavši tako poruku Atinjanima da žive od mora. Mudra Atina zasadila je malo drvo, čudnog izgleda, koje je dalo hlad i ukusne plodove za koje se kasnije ispostavilo da su masline, poručujući da to treba da im bude glavni izvor hrane i snage, kao i simbol mira. Tako je baš ona postala zaštitnica, a narod je u znak zahvalnosti dao ime gradu, kojim se i dan-danas ponosi.

Slavlje na trgovima

Za Grke je 1. januar je bitan datum, ne samo zbog dočeka Nove godine, već i zato što je to dan na koji je umro jedan od najvažnijih svetaca grčke pravoslavne crkve – sveti Vasilije, jednog od osnivača Grčke pravoslavne crkve. Tada se servira vasilopita ili torta svetog Vasilija, u koju se utisne srebrni ili zlatni novčić, čiji se parčići pažljivo redom posvećuju i daju prvo svetom Vasiliju na nebu, a zatim redom svima u porodici. Ko novčić pronađe, biće posebno srećan u Novoj godini.

Zbog svetog Vasilija u ponoć se dečje čizmice pune poklonima. Doček Nove godine u Atini se organizuje na trgovima Omonija (Trg sloga), Sintagma (Trga Ustava.Tu je 1846. proklamovan prvi Grčki ustav posle oslobođenja od Turaka) i ispod Akropolja, uz bogat muzički program i vatromet. Ipak, sami Grci nemaju običaj da na taj način dočekuju novu godinu. Obično se Nova godina čeka kod kuće, u porodičnom ambijentu, i tek se posle ponoći izlazi u nastavak provoda i veseli noćni život do jutra.

i tavernama

Ako više volite doček u tradicionalnim grčkim tavernama neizostavno posetite neku na Plaki. Ovde je skoncentirsan veliki broj autenčnih taverni, uzerija (uzo, verujte mi, nigde više ne prija nego u ovom ambijentu. Uostalom svako drugo piće možete piti bilo gde na svetu i imaće isti ukus), rakadika (ovde se pije cipuro, odnosno lozovača). Jedno tipično veče u ovim tavernama započinje neizbežnim zvukom buzukja, sledi zeimbekiko i na kraju cifteteli muzike. Zeimbekiko je onaj ples koji vidite na svakoj grčkoj večeri. Obično jedan muškarac igra dok su ostali na kolenima i tapšu. Ponekad plesači stave čašu na pod i igraju oko nje, a nekada se poneseni muzikom i atmosverom i popnu na nju. Cifteteli je ono što mi zovemo “pravi narodnjači” melos. Grča “lumperajka” ne može da se zamisli bez lomljenja tanjira. Pošto je taj običaj zabranjen pre dvadesetak godina zamenio ga je “rat cveća”.

Susret s istorijom

Pored posete Akropolju, Parlamenta, Hadrijanovih vrata, Zevsovog hrama i starog Olimpijskog stadiona, brda Filopapos posebna atrakcija je smena straže (Evzoni) isprd predsedničke palate. Moraju da budu visoki, lepi, zgodni sa lepim nogama. Ništa neobično ako se zna da im je unifroma ustvari kratka suknja (fustanela) sa 400 nabora koji simbolizuju godine pod turskom vladavinom, crvenu kapu i crvene cipele sa pomponima (nalik klompama). Mirno stoje, jedini pokreti koje prave su pokreti očima. Smenjuju se na svaki pun sat.

Posle ludog novogodišnjeg provoda nema ništa lepše nego da prvi dan nove kalendarske godine provedete u obilasku „Apolonove obale“. Preko Pireja, atinske luke još od antičkih vremena stiže se, prateći obalni pojas poznat kao „Apolonova obala“, nazvan po manjem Apolonovom hramu u mestu Vougliameni, do rta Sunion. Uz obalu su smeštene mnogobrojne peščane plaže, riblje taverne, živopisna mesta poput Glifade, središta atinske rivijere. Ako biste Grke pitali gde je najlepši zalazak sunca na svetu bez imalo dvoumljenja će vam reći da dođete do rta Sunion i sami saznate odgovor.

Pogled iznad Korintskog kanala

Između ostataka drevnih stubova Posejdonovog hrama, blizu strmih litica koje se strmoglavljuju u Egejsko more, sunce kao da nestaje. U vreme zalaska sunca imaćete osećaj da ste se vratili u antičku Grčku i da ćete svakog časa ugledati Posejdona kako iskače iz mora.

Nezaboravn je i izlet na poluostrvo Peloponez, kao i prelazak  preko Korintskog kanala, koji je vestački napravljen da bi skratio put brodovima oko poluostrva i širok je samo 21 metar. Na Peloponezu se nalazi i Agamemnonova Mikena: Agamemenonova palata, njegova grobnica i čuvena “Lavlja vrata”. Da li ste znali da je maleno selo Naflion na Peloponezu ustvari stara grčka prestonica? U Naflionu se nalazi tvrđava, koja ga okružuje, kao i stari glavni gradski trg. Iako postoje ostaci naselja iz starog veka kao i Apolonov hram, Korint je najpoznatiji po kanalu koji je prokopan na najužem kopnenom delu između Atike i Peloponeza, pa je tako ovo poluostrvo postalo ostrvo. Grci veruju da ako se nekoliko trenutaka zaustavite na mostu iznad kanala i ukoliko ugledate brod dok prolazi kroz neverovatno uski procep smatra se da ćete imati sreće u životu.




Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .