MediaSfera
I sit i siguran! To je tain značio za srpskog vojnika.
Iako je austrougarska vojska imala bogatije obroke, srpski vojnici su se hranili zdravije tokom Velikog rata – konzumirali su tain. Ovaj hleb bio je obavezan u torbi kao zaštitnik života, i predstavljao je spas za svakog srpskog vojnika.
Specifična mešavina raženog i belog brašna mogla je da traje dugo i da daje snagu i gipkost u borbi. Reč „tain“ je turskog porekla i znači „sledovanje“, objašnjava Dimitrije Vujadinović, autor projekta „Hleb u Velikom ratu“.
„Naša vojska je odmah posle tursko-srpskih ratova – počela da proizvodi tain, vojni hleb. On je bio zdrav i hranjiv. Njegovi sastojci su: 70 odsto raženog brašna, 30 odsto belog brašna i sve se to zamesi, ne sa kvascem već starim i očvrslim, suvim – već kvasnim testom, koje se zove komin.“
Na početku rata Srbija je mogla da prehrani i civile i vojsku, koja je imala određeno sledovanje.
„Sledovanje vojnika je bilo 800 grama hleba. Nesporno je da je taj hleb, koji je konzumirao vojnik u Prvom svetskom ratu, obezbeđivao dovoljnu energetsku vrednost da vojnik može izvršavati osnovne borbene zadatke“, objašnjava Boško Tešanović, profesor agronomije.
Priča se da je uspehu srpske vojske u Cerskoj bici doprinela i specifična ishrana: tain u kombinaciji sa jačim, slanijim sirom, uz luk, papriku i pasulj.
Tada su i suve šljive podeljene vojnicima, pošto je u Gornjem Milanovcu ostala velika količina šljiva, čiji su izvoz sprečili Austrougari. Energetska vrednost suvog voća je visoka, a hleb sa suvim šljivama se i danas nalazi na meniju vojske u vanrednim uslovima.
Vojnik koji se tako hrani – nije trom, lakše se kreće i ima energiju za brdovit teren. Za razliku od austrougarskih vojnika koji su imali bolju i obilniju ali ne i zdraviju ishranu.
Aleksin tain
Umešen i pečen 1912. godine, jedan tain i danas opstaje i čuva se u pirotskom muzeju. Bio je prvo sledovanje Alekse Zdravkovića iz Pirota, koga je majka zavetovala još kada je krenuo u balkanske ratove da prvo sledovanje hleba, odnosno taina, sačuva i da će ga taj tain čuvati od kuršuma.
Aleksa je prošao balkanske ratove, vojevao je u Prvom svetskom ratu i vratio se okićen brojnim oredenjem i sačuvanim tainom.
Priča o čudesnom Aleksinom hlebu širila se među vojnicima, naročito posle bitke kod Bitolja, kada je metak namenjen Aleksi pogodio njegovu čuturicu. Aleksa nije dobio ni ogrebotinu, ali jeste brojne ponude da proda tain, čak i od savezničkih vojnika.
Danas se Aleksin hleb sastoji od nekoliko “okamenjenih“ delova. Čuva se u Muzeju Ponišavlja u Pirotu, a zbog stanja u kojem se nalazi retko kada se izlaže.
Činjenica da je obavezni deo uniforme bila upravo torbica za hleb, svedoči o tome da je tain zaista bio svetinja za vojnike. Tako je tain postao simbol snage, vere i hrabrosti celog srpskog naroda.
Kako da napravite hleb TAIN
Sastojci: 3 čaše brašna (možete koristiti raženo, integralno ili obično brašno, a možete i napraviti kombinaciju sva tri); 2 kafene kašike sitne soli (kuhinjske ili morske); četvrtina kafene kašike instant kvasca; jedna i po čaša vode.
Priprema: pomešajte brašno, so i kvasac, promešajte, a zatim dodajte vodu i promešajte kašikom ili varjačom. Pokrijte i ostavite da odstoji 12 sati (posudu s testom možete staviti u plastičnu kesu ako nećete da se uhvati korica). Nakon toga ponovo promešajte i ostavite da stoji dok se na površini testa ne pojave mehurići vazduha, a to može potrajati od 7 do 12 sati ili duže.
Istresite testo na radnu površinu, koju ste prethodno posuli brašnom, i preklopite ga kao koverat, a zatim prevrnite i prekrijte plastičnom folijom i ostavite da odstoji još sat, dva. Prvo zagrejte posudu (potrebna vam je posuda s poklopcem), pola sata pre prečenja, a zatim stavite testo u posudu, poklopite i pecite pola sata na 250 stepeni. Nakon toga skinite poklopac i pecite još 15-20 minuta.
Trebalo bi da se uhvati tamna korica, a ako nije pecite još malo dok se ne uhvati, a zatim umotajte hleb u krpu i ostavite da se hladi sat vremena i tek onda je proces završen. Ono što je interesantno je to da hleb “peva” dok se hladi. To se odnosi na krckanje korice i to je znak da je hleb ispao kako treba.
Izvor: RTS (Veliki rat na RTS-u, Agromedia
Dodaj komentar