MediaSfera
Pirlikom nedavne posete premijera Rusije Dmitrija Medvedeva Beogradu, potpisano je više bilateralnih sporazuma između Rusije i Srbije. Jedan od njih je posvećen kulturnim dobrima, a u pitanju je razmena nedostajuće 166. stranice Miroslavljevog jevanđelja iz Ruske nacionalne biblioteke u Sankt Peterburgu za sedam slika Nikolaja Reriha iz beogradskog Narodnog muzeja.
Sedam slika Nikolaja Reriha koje čuva Narodni muzej dajemo Moskvi kako bi postale deo kolekcije budućeg Rerihovog muzeja. Ministarstvo kulture Rusije planira da ga otvori ove godine što se, po rečima ministra Vukosavljevića, pokazalo kao dobar razlog za razmenu.
Ideja o osnivanju Rerihovog muzeja najavljena je marta 2017, kada su ruski mediji i BBC Rusian Service izveštavali o upadu policije u Internacionalni centar Rerih. Tom prilikom su odneli oko 200 slika, crteža i dokumenata, pa i one koji se odnose na vlasništvo kolekcije. Ministarstvo kulture je tada objašnjavalo da želi da napravi veliki muzej koji će čuvati Rerihova dela, dok je osnivač Rerihove fondacije i umetnikov sin Svjatoslav Nikolajevič Rerih video u ovome nameru države da uništi Internacionalni centar Rerih (ICR). Tri godine pre toga, Moskva je ICR-u donirala dve zgrade na deset godina. Međutim, već naredne godine novom transformacijom vlasništva zgrade su pripale na upravljanje Muzeju umetnosti Istoka kome su, zatim, pripale i slike odnete iz ICR-a. Godinama pre toga vodio se sudski spor o nasleđu: Ministarstvo kulture nije priznalo ICR kao naslednika fondacije koju je Rerihov sin preneo ICR-u i kojoj su bile namenjene dve zgrade, piše Vreme.
Sve slike koje poseduje Narodni muzej, među njima je i slika “Gosti iz inostranstva”, nabavljene su legalnim putem i izlagane su pojedinačno ili grupno u više navrata sve do 1996. godine, kada je postavka povučena zbog bezbednosnih razloga. Njegova dela su poslednji put izlagana na izložbi posvećenoj Mondrijanu 2014/25 , u okviru instalacije Mrđana Bajića „Seobe” kada je izložen i Rerihov „Manastir Svetog Sergija”.
Biografija Nikolaja Konstantinoviča Reriha (1874-1947) podseća na scenario za avanturistički film sa začinom misticizma i prožet umetnošću. Postigao je veliki uspeh kao slikar, scenograf, mistik, pisac, arheolog, putnik koji je obišao ceo svet, a njegove filosofske ideje zasnovane na istočnom učenju presudno su uticale na razvoj Nјu ejdž pokreta u Rusiji. Bio je povezan sa ruskom emigrantskom zajednicom i Kraljevinom Jugoslavijom. Kalmičkom budistilkom hramu poslao je kip Bude, a Narodnom muzeju, kako navodi Vreme, poslao je na poklon šest svojih slika 1932. godine. Muzej je za ove slike spremio specijalnu sobu.U istom peridou Rerih je poklonio Muzeju savremene umetnosti dvadeset četiri svoja rada, uglavnom nacrta, planova i skica za pozorište. Iskazivanje poštovanja Nikolaju Rerihu potvrđeno je 1932, kada ga je kralj Aleksandar Karađorđević odlikovao Ordenom Svetog Save prvog reda.
Nenad Makuljević: Neprihvatljiva razmena
Poklanjanje Rerihovih slika iz Narodnog muzeja u zamenu za jednu stranicu Miroslavljevog jevanđelja neprihvatljivo je iz više razloga – etičkih, istorijsko-kulturnih i ekonomskih, piše u autorskom tekstu za NIN redovni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Nenad Makuljević.
„Ove slije predstavljaju lični dar umetnika, zbog čega je krajnje neuobičajeno i najblaže rečeno neprimereno da se iz muzejske kolekcije odstranjuju darovana dela. Rerihove slike su od neprocenive kulturno-istorijske važnosti. One imaju svetski značaj, a tesno su povezane i sa jugoslovenskom i srpskom kulturom između dva svetska rata. Ovim činom razmere, Srbija se lišila ne samo finansijski potpuno nedostupnih umetnina, već i dela sopstvene istorije i kulture. Svi veliki svetski muzeji trude se da pruže što reprezentativniju globalnu sliku umetničkog nasleđa, što bi trebalo da bude i cilj Narodnog muzeja, koji nije posvećen isključivo srpskom nasleđu. Pri tome, izuzetna novčana vrednost Rerihovih slika nije možda najvažnija, ali ni nju ne treba zanemariti“, piše Makuljević.
On dodaje da je od posebne važnosti pitanje zakonitosti čitavog postupka. Javnost nije upoznata da li su pokrenute zakonske procedure, kao ni sa zvaničnim obrazloženjem odluke o razmeni, te ostaje nejasno na osnovu čega mogu da se otuđe rerihove slike iz Narodnog muzeja.
„Razmena sedam Rerihovih slika za nedostajuću stranicu Miroslavljevog jevanđelja ne predstavlja čin bratske saradnje Rusije i Srbije. Ovo je mnogo više izraz samovolje vrha države, koja se iz svojih političkih interesa opredelila da napravi i sprovede krajnje nekorektan dogovor i trajno doprinese osiromašenju kultrunog bogatstva Srbije. Prijateljski i pravedni čin ruske države bio bi da se pokidani list vrati u manastri Hilandar, gde ga je iz Miroslavljevog jevanđelja uzeo Profirije Uspenski“, napisao je Makuljević za NIN, prenosi N1.
Aleksandar Uzelac: Postoji nešto još važnije
Na svom FB profilu ovim povodom dr Aleksandar Uzelac, viši naučni saradnik Istorijskog instituta Beograd, piše:
“Postoji nešto još važnije: u isto vreme kada je odneo foliju 166 Miroslavljevog jevanđelistara, Porfirije Uspenski je sa Svete Gore uzeo ceo rukopis Vukanovog jevanđelistara koji je svega par decenija mlađi od Miroslavljevog i koji, za razliku od famozne folije 166, kao celoviti rukopis ima neprocenjiv značaj.
Vukanov jevanđelistar je danas u Rusiji, kao i drugi najstariji prepis Zakonopravila Svetog Save – Raški prepis sa samog početka 14. veka, koji se, razdvojen na dva dela, čuva u Moskvi.
Da je srpskoj strani zaista stalo do povratka srednjovekovne rukopisne baštine, insistirali bi na Vukanovom jevanđelistaru ili Raškom prepisu Savinog zakonopravila, umesto na jednoj jedinoj foliji 166″.
[…] Izvor: https://mediasfera.rs/2019/10/25/sedam-rerihovih-slika-razmenjeno-za-stranicu-miroslavljevog-jevandj… […]
Ne shvatam zašto žele da drže ono što su otuđili pre jednog veaka i tako istrajavaju na krnjem Jevanđelju.Zar se tako dokazuje bratska ljubav.Još gore svetogrđe čine prema Kulinovoj povelji iz 1189 godine koja se čuva u Sanktpetersburgu od 1840 godine kao navodni original.Ipak ću samo da nagovestim da su u velikoj zabludi jer to što čuvaju u Odeljenju slavistike nije original već samo stariji prepis.Sve dokaze za takvu tvrdnju imam koju sam nagovestio u mojoj tek izašloj knjizi Prvi srpski Codex-Diplomaticus.Iz pijateta i mog rusofilstva sopstvenu knjigu sam oštetio što sam prećutao ovu istinu i 5 godina čekao da ostvarim kontakt sa ruskom stranom kako bi se dogovorili kako da se postavim.Kako do tog kontqakta nije došlo moja savest je mirna i u ime poštenja i u ime zaštite istine progovoriću uskoro gde ću obelodaniti sve dokaze.Žao mi je što taj primerak Kulinove povelje neće više za braću Ruse biti drugi po važnosti dokument koji imaju.Ja imam odgovor šta je sa originalom i šta je starije i od samog originala.
Да ли ви схватате да су УН уврстиле Мирослављево Јеванђељу у 120 најзначајнијих дела у историји човечанства? Ја бих дао све Рерихе овога света, све што је тај њу ејџер и вагабунд урадио не за једну страницу него за једну реченицу из Јеванђеља, само да имамо поново комплетно. Иначе за оне који не знају, страницу је исцепио игуман Бугарин, јер је Хиландар у том тренутку пао у бугарске руке и поклонио неком руском изасланику у знак захвалности.